Riječ urednika
Broj 31 / godina VI (kolovoz/rujan 2003.)
Obljetnica je prošla, naša šesta godina polako se zahuktava, a mi nastavljamo u istom revijalnom tonu. Još uvijek nas prate visoke temperature i ljetne sparine, koje, nadam se, lakše podnosite nakon svih naputaka koje ste pročitali u prošlom broju. Neki su se već vratili s godišnjeg odmora napunjenih baterija, dok drugi odbrojavaju dane prije odlaska, željno iščekujući zasluženo opuštanje.
Ne želimo to samo mi, nego i naša djeca, koja su to itekako zaslužila nakon svih školskih i vanškolskih obaveza. Jesmo li se ikad upitali koliko smo (pre)strogi u odgoju i imamo li dovoljno sluha za sve njihove želje i osjećaje? Poštujemo li njihovu individualnost onako kako želimo da se poštuje naša? Dozvoljavamo li im da izraze sve što osjećaju, a da pritom reagiramo na odgovarajući način koji će dijete ispravno protumačiti i primiti pozitivnu poruku? Vjerojatno neki od nas ne nalaze pravi odgovor ili ga pokušavaju zaobići, a sve da bi opravdali sebe i svoje (ne)prilagođeno ponašanje.
Moramo biti svjesni da djeca uče gledajući i oponašajući odrasle, a u velikoj fazi njihovog odrastanja to su upravo roditelji. Baš zato, oni trebaju biti pozitivan uzor kako bi dijete odraslo u atmosferi ljubavi, razumijevanja i prihvaćanja individualnih razlika, u psihički zdravu jedinku koja se zna nositi sa svojim unutarnjim sadržajima.
Sagledajte svoje nedostatke i moguće posljedice vašeg pristupa po vaše dijete i sveukupnu obiteljsku situaciju te se pokušajte mijenjati za dobrobit vašeg najintimnijeg okruženja. Normalno je da voljeti i razumjeti dijete ne znači samo udovoljavanje svim njegovim željama. Sastavni dio su i zabrane, upozorenja, pokude, ali u svakom slučaju na prilagođen način, koji kroz dulje razdoblje neće dovesti dijete u raskorak sa samim sobom.
Zato, iskoristite godišnji odmor i približite se svom djetetu onako kako ono od vas očekuje. Otvorite mu se, pokažite mu svoje osjećaje, ali i saslušajte sve što vam ima za reći, sve što ga veseli ili tišti, što kod vas voli ili ne voli. Pokušajte shvatiti i neverbalne poruke koje vam s vremena na vrijeme šalje, jer one ponekad mogu govoriti više od riječi.
Sve dobro koje napravite vratit će vam se kroz radosni i zahvalni dječji osmijeh, kao jasnu poruku da zna kako ga volite i razumijete, bez obzira na njegove dobre ili loše strane.
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
|
