Riječ urednika
Broj 46 / godina VIII (veljača/ožujak 2006.)
Već neko vrijeme zaokupljaju me napisi i razgovori u medijima vezani uz sve veću učestalost nasilja, a posebice među djecom - vršnjacima. Ne mogu se oteti dojmu koji na mene ostavlja taj problem, ta naša svakodnevica. S obzirom na razmjere koje poprima i posljedice, nisam mogla, a da ne pokušam dati svoj doprinos tome kroz temu broja, a sve u nastojanju da mi roditelji shvatimo važnost svoje uloge u odgoju djece.
Žurimo, žurimo i samo žurimo. I tako cijeli život. I ne uočavamo kako on neprimjetno prolazi pored nas, ostavljajući mnogo toga nedorečenoga i neproživljenoga. Djeca odrastu, a da to i ne proživimo s njima puneći škrinjicu uspomena koju ćemo tako često otvarati pod stare dane. Radni dan više nema satnicu... Radimo od jutra do mraka. A u svemu tome jesmo li se ikad zapitali koliko smo samo puta odgodili unaprijed planirano druženje sa svojom djecom zbog nepredviđenih poslovnih obveza? Reći ćete, pa to nam je kruh, od novca koji zarađujemo živimo i priskrbljujemo svojoj djeci sve potrebne (i nepotrebne) materijalne stvari. A jesu li materijalna dobra jedino što ona od nas očekuju, ili možda žele da smo im pri ruci u svakom trenutku njihova dobrog i lošeg raspoloženja? Da budemo tu kad se smiju i kad plaču, rješavamo njihove probleme, odgajamo ih i, što je najvažnije, da smo s njima razvili takav odnos da smo prvi kojima će se požaliti, naravno i pohvaliti.
Budite uvijek podrška svome djetetu i razvijajte njegovo samopouzdanje. Nemojte ga učiti da na nasilje odgovara nasiljem, jer upravo to i dovodi do začaranog kruga koji se vrlo brzo pretvara u noćnu moru. Naravno da nam i nastavnici u školama trebaju pomoći, ali ključni trenuci u psihološkom razvoju djeteta ipak dolaze iz obiteljskog okruženja. Pokažite djetetu svojim primjerom što je poželjno, a što ne, što je ispravno, a što pogrešno. Kad nešto komentirate, pazite kako ćete to iznijeti, jer djeca su od malih nogu prave spužvice koje upijaju mnogo više nego što mislimo, i tada je pravo vrijeme da počenete djelovati preventivno. Kad odrastu, teško ćete moći ispraviti u prošlosti načinjene pogreške. Zato, zastanite i malo razmislite!
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
|
