Riječ urednika
Broj 49 / godina IX (kolovoz/rujan 2006.)
Biti "star" u današnje vrijeme uopće nije popularno. Živimo u svijetu koji slavi mladost i ljepotu, koji nameće trendove vječne mladosti kroz razne čudotvorne preparate, metode i postupke kojima ćemo zaustaviti vrijeme. Ali, u pozadini cijele priče je neumitna činjenica, a to je da je život prolazan, a starost nešto što ne možemo izbjeći.
Fiziološki gledano, proces starenja počinje od trenutka začeća i traje do smrti, a u međuvremenu prolazimo kroz nekoliko životnih razdoblja, od kojih svako nosi pozitivne i negativne strane. Možda se zbog toga često događa da želimo upravo ono što u tom trenutku nemamo i ne možemo imati - kad smo mladi žarko želimo biti ili izgledati starije, a kad smo stariji, upravo suprotno - posežemo za bilo čime što će nam pomoći da vratimo vrijeme. I tako se vrtimo u krugu naših htijenja i nemogućnosti njihova ispunjenja, u vrtlogu što se zove život. I sve je to normalno, životno, ljudski.
Poimanje starosti vrlo je raznoliko i ovisno o vremenu u kontekstu kojeg je promatramo. Ne tako davno, već su se četrdesetogodišnjaci smatrali starima. U današnje vrijeme ta granica pomaknuta je daleko naprijed, ali još uvijek nismo zadovoljni, i vječno smo u potrazi za eliksirom mladosti. Možda nismo svjesni da se on ipak krije u nama samima, u našem poimanju života, u našem pristupu životu i sebi samima.
Što smo mlađi i neiskusniji, manje znamo cijeniti ono što s godinama stječemo. Normalno je da su mladi buntovni i puni nerazumijevanja. To im je na neki način dopušteno jer tek upoznaju život i treba im dati vremena da steknu iskustvo koje će im pomoći da razumiju kako se s godinama stvari mijenjaju. No, ipak nije naodmet upozoriti da ne podcjenjuju ni životno iskustvo ni mudrost starijih, jer će im to pomoći da razviju pozitivan stav prema životu uopće, da na vrijeme počnu cijeniti ono što imaju i prihvate spoznaju da su sami kovači svoje sreće.
Živjeti s pozitivnim stavom, znači bezrezervno prihvaćati sve dobro što s godinama dolazi, a pritom ne zaboravljati da godine ipak nose i svoje rizike, te na vrijeme voditi brigu da se oni izbjegnu u najvećoj mogućoj mjeri kako bi što dulje zadržali zadovoljavajuću kvalitetu života i starost aktivno živjeli, a ne pasivno proživljavali.
Jer, starost može pružiti novu dimenziju života, koja ispunjena srećom i zadovoljstvom može uvelike premašiti sve već proživljeno. A kad ćemo "ostariti" i kako ćemo svoju starost proživjeti, ovisi samo o nama.
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
|
