Riječ urednika
Broj 67 / godina XII (kolovoz / rujan 2009.)
Mnogi od vas već su na godišnjim odmorom, drugi pak, a među njima sam i ja, sitno odbrojavaju, željno iščekujući tjedan, dva ili tri da se maknu iz svakodnevice i priušte sebi toliko zasluženo opuštanje. Iza nas je mnogo odrađenih radnih sati, ranih ustajanja i kasnih dolazaka s posla, kad ne bi sve stalo, nego se samo nastavilo u užurbanom ritmu modernog života do kasnih noćnih sati.
Tempo je takav da nije čudo ako nismo sigurni hoćemo li se moći opustiti na godišnjem odmoru ili ćemo se, barem prvih nekoliko dana, buditi rano (jer unutarnji sat ipak ne možemo tako lako pomaknuti) i pitati se: "Što me ono sve čeka danas?")
Srećom, čovjek se na dobro brzo privikne, pa se nakon prvih ranih buđenja, vrijeme jutarnjeg izležavanja i ustajanja pomakne, a razmišljanja krenu u pravom smjeru, smjeru toliko potrebnog opuštanja.
Ipak, postavlja se pitanje možemo li se opustiti do kraja, kad svakodnevne vijesti donose samo loše informacije i kad znamo što nas sve čeka nakon povratka s godišnjeg odmora - uhodavanje na poslu, početak školske godine, knjige, zimnica, ogrjev, poskupljenja... No, u svemu tome nikako ne treba smetnuti s uma da iscrpljivanjem do krajnjih granica nećemo ništa lakše prebroditi sve što je pred nama, tako da zasluženi odmor treba iskoristiti na najbolji mogući način i barem na neko vrijeme dopustiti mislima rasterećenje, a tijelu okrjepu.
Treba imati i malo vjere da sve nije tako crno i neizgledno. Kiša može padati danima, ali ipak na kraju probije tračak sunca, koje zatim zasja u punom sjaju.
I zato iskoristite zasluženi odmor. Dopustite tijelu i umu luksuz da upiju svu blagodat okruženja u kojem se nađete i vratite se jači i snažniji kako biste nastavili bitku koja se zove život.
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
|
