Riječ urednika
Broj 72 / godina XIII (lipanj / srpanj 2010.)
Zamke ljeta opasno nam se približavaju. Jedna od njih već se pokazala, gotovo u punom sjaju - sve više sunca i porast UV indeksa. Što reći? Bjež'mo u hladovinu, ali bez klime, molim. Toplo - hladno, hladno - toplo... idealno za temperaturne šokove na koje, sigurna sam, tijelo neće ostati ravnodušno. Nekoliko dana tako i eto prehlade (šmrc, šmrc, kof, kof... u najmanju ruku).
U uredu je sve nekako ubrzano, da se što više zadataka obavi prije godišnjeg odmora. A i tada moramo uzeti laptop, jer baš i nismo stigli sve napraviti.
A u slobodno vrijeme prepuštamo se bjesomučnom obilaženju shopping centara jer valja obnoviti ljetnu garderobu. Ona od prošle godine baš i nije "in" - boja, kroj - ili jednostavno želimo nešto novo. Ni suprug dugo ništa nije kupio, a i djeci treba...
Kad smo kod djece, lijepo je vrijeme, sve se zazelenilo, dan je dug... "Mama, baš mi se ide u park", rečenica je koja se ne može odbiti jer vas pritom molećivo gledaju širom otvorene očice. I tako malo vremena posvetimo igri.
A suprug!? Pa i on bi malo s nama prošetao, popio kavicu i, onako usput, pročitao novine koje nije stigao kupiti.
A tek najbolja prijateljica, koja se nedavno žalila da ima problem i želi ga podijeliti s vama. Pa nećete je valjda odbiti?
Mama i tata zovu jer vas dugo nisu vidjeli i tako bi rado popričali s vama. "Pa za sve imaš vremena, samo za nas ne", odzvanja vam u ušima njihova rečenica. Kako im objasniti?
Kad ste sve to junački odradili, ukućani pitaju: "A što će biti sutra za ručak?". Pa i za to imate rješenje - gotova hrana uvijek je pri ruci.
Ima toga još, ali da ne nabrajam unedogled, zaključak prepuštam vama.
Ugodan vam godišnji odmor.
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
|
