Riječ urednika
Broj 82 / godina XIV (veljača / ožujak 2012.)
Nakon četiri godine natjecanja, koje je počelo 2007. u organizaciji švicarske fondacije New7Wonders, u studenom 2011. među 28 finalista izabrano je sedam novih svjetskih čuda prirode. Kako slika priča više od tisuću riječi, ne mogu vam ih dočarati, no odabrana područja prekrasne su kreacije prirode, koju je trebalo prepoznati i sačuvati.
Dakle, čuda su među nama, ali nemamo svi istu percepciju te riječi. Za neke je čudo ono što se događa s vremena na vrijeme, u vidu čudotvornih ozdravljenja u situacijama kad je službena medicina digla ruke, različitih ukazanja i mnogih drugih teško objašnjivih pojava. Takve informacije pune novinske stupce i postaju predmetom rasprava. No, priče brzo padnu u zaborav i opet se vraćamo temama iz svakodnevnog života.
Dakle, za čudima tragamo, neka nas uvijek ispočetka fasciniraju, neka nas samo dotaknu u prolazu života, a za neka možda čak smatramo da i ne zaslužuju tu kategoriju. Razumljivo - sto ljudi, sto ćudi.
Međutim, jeste li ikad razmišljali o čudu koje nam je svakodnevno pred nosom i koje možda mnogi ne percipiraju kao takvo, jer nije baš neobjašnjiva pojava - začeću i rođenju. Pa svi znamo kako dolazi do začeća, kako se plod razvija i napokon svjetlo dana ugleda nejako i slabašno biće. Od svih čuda prirode, kojima se uvijek iznova divimo i zamišljamo kako li su nastala, to malo biće možda je jedino na koje gledamo kao na uobičajenu pojavu. Moram priznati da je za mene, čak i kao liječnicu, iskustvo rađanja fascinantno i neponovljivo. To malo biće toliko zaokuplja naš život kao nijedno drugo čudo prirode, podređujemo mu baš sve, a ono nam uzvraća toplinom i nježnošću.
Ako ponašanje djeteta stavimo u kontekst prirode, nije teško shvatiti da će nam i ona uzvratiti na isti način kako se i mi odnosimo prema njoj. Dobro se dobrim vraća, loše lošim. Vrlo jednostavna formula, koju je čovjek iz samo njemu poznatih razloga zakomplicirao, a u skladu s tim i svoj život. No, mora li tako zaista biti ili je došlo vrijeme da zakoračimo na višu razinu svijesti i shvatimo kako smo i sami čudo prirode, prema čemu se treba odnositi s poštovanjem. Tek kad dosegnemo tu razinu svijesti, možda pomognemo ne samo samima sebi, kao neponovljivom čudu prirode, nego i prirodi iz koje smo nastali i u skladu s kojom bismo trebali živjeti.
Carmen Rivier-Zurak, dr. med.
Glavna urednica
ISPRIKA UREDNIŠTVA - U izdanju br. 81 pogreškom uredništva kao autorica članka Kiselo zelje potpisana je gospođa Suzana Tomašević, umjesto gospođe Mirne Trumbetaš. Ispričavamo se autorici na propustu.
|
