Psihologija

Naše male i velike ovisnosti - kockanje, kupovanje, seks, telefoniranje...

Ovisnici o kocki i bilo kojem drugom obliku riskiranja zapravo su ovisni o učinku hormona koji djeluju na mozak tijekom upražnjavanja ovisnosti

Telefoni i Internet

Psiholozi često među ovisnosti navode i ovisnost o telefoniranju, osobito mobilnom, i komuniciranju putem Interneta. Upotreba mobitela i Interneta može uzrokovati novčane probleme korisniku ili osobi koja plaća račune, a može i oduzeti vrijeme koje bi bilo korisnije upotrijebiti u druge svrhe - učenje, rad, sport, ljubav, higijenu.
Međutim, valja znati da telefoni i Internet mnogima pomažu održavati bilo kakve kontakte s ljudima i da bi bez njih mnogi bili tragično osamljeni. Na mobitel, internetske chatove, komunikatore i servise za upoznavanje upućeni su ljudi koji imaju realnih teškoća u stjecanju i održavanju kontakata u "stvarnom" svijetu. Riječ je o osobama koje zbog bolesti ne mogu napuštati kuću, zatim onima koje su smanjeno privlačne i napokon onima koje su posebno osjetljive pa ne mogu podnijeti stresove svojstvene komunikaciji uživo.
Ljudi koji bez vlastite krivnje trpe odbijanje, podsmijeh i uvrede nisu oni "zločesti" ili "nepristojni", nego krhki, ranjivi i najčešće krajnje dobroćudni. Budući da je njihova osjetljivost na društveni stres ukorijenjena u živčani sustav, preostaje im jedino izbjegavati ono što im izaziva bol, a svoje potrebe za druženjem zadovoljavati na daljinu - telekomunikacijama.

Kako izgleda ovisnički ciklus?

Kakva stanja proživljava ovisna osoba, što je potiče da posegne za novom dozom svoje droge? Osoba prvo osjeća nešto neugodno - tjeskobu ili depresiju - što se vremenom pojačava. Zatim se osoba sjeti da joj je dosad u takvim slučajevima pomoglo ako je uzela neku tvar (alkohol, nikotin, kofein, kokain, šećer itd.) ili nešto učinila (otišla u kupovinu, uplatila listić u kladionici i sl.).

Pri pomisli na tu tvar ili aktivnost, javlja se ugodno iščekivanje, koje već počinje ublažavati neugodu. Zatim osoba poseže za svojom drogom - ispija piće, pali cigaretu, kupuje cipele, odlazi u poslovnicu lutrije itd.). Dok provodi svoju ovisničku aktivnost, osobi se psihičko i fizičko stanje popravlja, s tendencijom prema vrhuncu ugode. Nažalost, ugoda brzo popušta i ustupa mjesto prvobitnoj neugodi, koja osobu opet tjera da posegne za svojom drogom.
Kod svih ovisnosti, mozak postupno razvija toleranciju, pa su potrebne sve veće doze za jednak učinak. Konačno, osoba više ne pije ili kocka da bi uživala, nego da bi se zakratko osjećala normalnom.

Terapija odvikavanja

Osim što mora osvijestiti svoj problem i donijeti odluku o prekidu sa svim ovisničkim aktivnostima, ovisnik se mora obratiti profesionalcu, dakle psihologu ili psihijatru. Ukratko, sve što vam ublažava tjeskobu i depresiju ujedno će i smanjivati vašu potrebu za upražnjavanjem vaše ovisnosti.
To znači da djelotvorna može biti psihoterapija (ako ste tip koji reagira na psihoterapiju), ili lijekovi s učinkom na središnji živčani sustav - antidepresivi i sredstva za smirenje. Antidepresivi su vrlo pouzdani i djelotvorni te ne izazivaju naviku i ovisnost, dok sredstva za smirenje valja koristiti umjereno i prema potrebi.
Mada postoje snažne genetske i društvene predispozicije za razvoj ovisnosti, one ne isključuju odgovornost ovisne osobe. Najkasnije u onom trenutku kad je upozorena ili kad počne osjećati tegobe, svaka osoba ima mogućnost odlučiti hoće li početi terapiju odvikavanja ili će neodgovorno nastaviti živjeti kao ovisnik.
Praktično je svaki ovisnik, koja god bila njegova droga, svjestan da sebi i drugima čini štetu i zna da postoje načini da se svoje ovisnosti otarasi. Nažalost, mnogi ovisnici svjesno biraju nastavak ovisnosti, jer im je to u prvi mah najudobnije i zahtijeva najmanje odricanja. Zato su ovisnici u cijelosti moralno i kazneno odgovorni za svaku štetu koju prouzroče te ne zaslužuju nikakva popusta od okoline i pravosuđa za svoje postupke.