English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Dijagnostika

 ostali članci
  

Dijagnostika TORCHES infekcija

  

Ultrazvuk glave i vrata

  

Prostata specifični antigen

svi članci »

Dijagnostika

Droge, specifični lijekovi... što otkriva bolnički laboratorij

Podijeli

Autor:
Lucija Božić, dr. med.
objavljeno u broju 50 (10/06)

Uz praćenje koncentracije droge, testovima za bolničku primjenu mogu se otkriti i koncentracije brojnih lijekova

Bolesti ovisnosti danas su vrlo raširen javnozdravstveni problem, a početke često bilježe u najosjetljivijoj životnoj dobi, pubertetu i adolescenciji. U želji da količinu stresa u svakodnevnom životu svede na najmanju moguću mjeru, čovjek poseže za rješenjima koja ublažavaju nelagodu, a ujedno potiču osjećaj ugode, dobrog raspoloženja, sreće i euforije.
Ovisnost je fizičke ili psihičke prirode, a izaziva promjenu osobnosti, raspoloženja i ponašanja, ali i brojne fizičke simptome, glavobolje, vrtoglavice, halucinacije, povraćanje i teže nuspojave koje nerijetko rezultiraju teškim posljedicama za ljudsko zdravlje. Primjerice, samo jedna tableta ekstazija dovoljna je da izazove smrt.
Droge djeluju izravno na evolucijski najprimitivnije dijelove mozga (limbički sustav), koji zajedno s korom velikog mozga kontroliraju naše ponašanje. Kod ovisnika evolucijski stariji dijelovi mozga, uglavnom zaduženi za emocije, nadvladaju koru mozga, tj. uklanjaju najhumanije dijelove koji upravljaju našim funkcijama.

Zato većina europskih zemalja ulaže golem novac i napor da stavi pod kontrolu uporabu sredstava ovisnosti i održi je u podnošljivim granicama. No, još ne postoje veliki nacionalni programi probira nad sredstvima ovisnosti kod djece i mladih, pa i dalje velika odgovornost ostaje na razini roditeljskog doma i sustava javnog zdravstva i školstva.
Radi prevencije pošasti 20. i 21. stoljeća ulaže se u zdravstveni odgoj pučanstva, programe edukacije, u smislu osposobljavanja za specijalizirani rad s ovisnicima, programe resocijalizacije nakon odvikavanja od upotrebe sredstava ovisnosti i slično. Ono što ostaje roditeljima i sustavu prosvjete i zdravstva je praćenje i primjećivanje promjena u ponašanju pojedinaca koje u podlozi mogu imati uživanje u sredstvima ovisnosti.

Identifikacija i kvantifikacija droga

U otkrivanju ovisnosti kreće se od identifikacije i kvantifikacije droga u uzorku. Kao biološki uzorak koji se pretražuje najdostupniji je urin. Do njega je relativno lako doći, no može biti predmet manipuliranja kako bi se zavaralo osobu koja analizira i izdaje rezultat. Tu leži opasnost od mogućeg izdavanja lažno negativnog rezultata, tj. kod osobe koja konzumira drogu ne možemo pronaći dovoljnu koncentraciju droge u uzorku zbog prisutnosti neke druge tvari koja otežava analizu (npr. sol, Aspirin, sredstva za čišćenje, različiti čajevi, pretjerana hidracija ovisnika, soda bikarbona i brojne druge).
Tržište testova za identifikaciju i kvantifikaciju droga bori se s opasnošću izdavanja lažno negativnih nalaza. Naime, uvijek će postojati opasnost da se ne otkrije osoba koja konzumira drogu ili proglasi pozitivnim uzorak osobe koja je konzumirala neku drugu tvar, po kemijskom sastavu sličnu određenoj drogi, npr. sirup protiv kašlja - kodein je po sastavu nalik skupini opijatnih sredstava ovisnosti u koje se ubrajaju opijum, morfin i heroin.
Na razvijenom tržištu dijagnostičkih testova postoje i sigurniji testovi, mnogo osjetljiviji i specifičniji, a ujedno relativno otporni na brojne pokušaje zavaravanja konzumenta različitih sredstava ovisnosti.

Takvi testovi izvode se u laboratorijima bolničkih ustanova, na potpuno automatiziranim aparatima i uz vođenje stručne osobe koja zna analizirati uzorak, ali i uz kratak razgovor s osobom koja daje uzorak može se izbjeći mogućnost izdavanja lažno pozitivnog ili negativnog nalaza.
Bolnička identifikacija i kvantifikacija najsigurnija je metoda izdavanja takvih rezultata, pa je to ujedno potvrdna metoda svih drugih testova koji su danas lako dostupni širokoj populaciji. Primjer takvih testova su test-trakice. Na tržištu postoje brojni proizvođači test-trakica koji otkrivaju prisutnost desetak najčešće korištenih droga. Ta faza identifikacije, često nazivana screening metodom, daje samo najosnovniju informaciju o tome konzumira li netko drogu ili ne. Zamka test-trakica leži u njihovoj osjetljivosti, tj. sigurnosti otkrivanja stvarnih konzumenata droge, te se nerijetko konzumenta droge može proglasiti "čistim". Zato je mnogo sigurniji način bolničko testiranje, koje će, uz osjetljiviju metodu detekcije, pružiti kvantifikaciju eventualno pozitivnog uzorka, tj. tijekom određenog razdoblja pratiti zbivanje s konzumentom sredstava ovisnosti. Dakle, znat ćemo je li netko za tjedan, dva prekinuo s konzumiranjem ili i dalje aktivno uzima drogu.
Radi daljnje potvrde pozitivne test-trakice uvijek se treba obratiti najbližoj bolničkoj ustanovi koja provodi takva ispitivanja u specijaliziranim bolničkim laboratorijima, i to kako smo već spomenuli, na preporuku liječnika. Takve analize mogu se u Hrvatskoj raditi u gotovo svakoj kliničkoj bolnici, kliničkom bolničkom centru, specijaliziranim psihijatrijskim bolnicama te pojedinim općim bolnicama.

Praćenje koncentracije lijekova

Uz praćenja koncentracije droge u prethodno potvrđenom pozitivnom uzorku, mogu se pratiti i koncentracije mnogih drugih analita, pri čemu važno mjesto pripada praćenju koncentracije lijekova koji se koriste za liječenje osnovne bolesti.
Najčešće određivane koncentracije lijekova u bolničkim laboratorijima su sljedećih skupina: antiaritmici, antiastmatici, antibiotici, antikonvulzivi, antineoplastici, glikozidi digitalisa i imunosupresivi.
Posebna pozornost potrebna je prati li se lijek koji ima usko područje djelovanja, onaj koji iz područja željenoga terapeutskog djelovanja može prijeći u područje neželjenoga toksičnog učinka. Kako bi se postiglo što uspješnije liječenje i smanjile nuspojave, često treba periodički određivati koncentraciju lijeka u serumu pacijenta. Svaki liječnik zna prednosti i opasnosti primjene pojedinog lijeka, pa u slučajevima i najmanjeg mogućeg ugrožavanja pacijentova stanja, liječnik u suradnji sa specijaliziranim bolničkim i toksikološkim laboratorijima prati koncentraciju pojedinog lijeka u serumu, nakon čega na osnovi dobivenog nalaza i fizičkog pregleda utvrdi daljnju dozu primjene pojedinog terapeutika.

Mogućnosti primjene dijagnostičkih testova bolničkih laboratorija uistinu su brojne, no uvijek se obavljaju na temelju preporuke liječnika koji je utvrdio da postoje objektivni razlozi za ciljane pretrage koje se izvode u visokospecijaliziranim laboratorijima, na sofisticiranim analizatorima.