English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Alergologija

 ostali članci
  

Nutritivne alergije u porastu

  

Bez ambrozije se lakše diše

  

Alergogena i dalekometna

svi članci »

Alergologija

Intolerancija na histamin - "čudna" reakcija na neku hranu i pića

Podijeli

Autor:
prim. dr. sc. Teodora Gregurek Novak, dr. med., spec. dermatovenerolog
objavljeno u broju 51 (12/06)

Intolerancija na histamin -

Riječ je o reakciji koja će se nakon konzumiranja hrane ili pića koji sadrže histamin pojaviti samo kod pojedinaca sa smanjenim pragom podnošljivosti

Stranica: [1] 2 »

Pokretač alergijske reakcije

Histamin je već dugo poznat kao pokretač (medijator) akutnih alergijskih reakcija u ljudi. Dokazano je i njegovo izlučivanje iz mastocita i bazofila nakon spajanja alergena i antitijela (specifični IgE) na njihovoj površini koja sadrži receptore za IgE. Kako bi se moglo ispitivati njegovo djelovanje, sintetiziran je i laboratorijski još 1907. godine, a dobio je ime po grčkoj riječi "histos" što znači tkivo. Dajući ga intravenozno životinjama, Henry Dale dokazao je njegov jak učinak na spazam bronha i nastanak vazodilatacije (širenja krvnih žila). Odgovoran je i za nastanak urtika na koži zbog izlaska tekućine i staničnih elemenata u potkožje, što izaziva edem, crvenilo i svrbež.
Do danas su otkrivene tri vrste receptora za histamin - H1 receptori nalaze se u koži, H2 receptori smješteni su duž cijelog probavnog sustava od jednjaka do debelog crijeva, a u novije vrijeme sve se više spominju i H3 receptori koji su uglavnom vezani za tkiva centralnog živčanog sustava (CNS).

Tako, prema mjestu vezanja nastaju i različiti oblici alergijskih reakcija: od onih tipičnih na koži i u području dišnih puteva (spazam bronha) gdje se vezanje odvija preko H1 receptora, preko gastrointestinalnih alergija, o kojima je bilo riječi u prošlom broju, u slučaju kojih se vezanje događa u području H2 receptora, do nekih neuroloških ispada (vrtoglavice, glavobolje) ako dolazi do vezanja na H3 receptore. U generaliziranim reakcijama tipa anafilaksije dolazi do vezanja na sve receptore s posljedično šarolikom simptomatologijom. Uglavnom, rijetko imamo samo vezanje na jednu vrstu receptora, češće je riječ o različitim kombinacijama.

Terapijski učinak postiže se grupnim lijekovima, antihistaminicima, koji sprječavaju vezanje na receptore i ubrzavaju razgradnju i izlučivanje oslobođenog histamina iz organizma. Samo njihovom upotrebom postiže se izlječenje u oko 75 posto alergijskih reakcija. Najbolji rezultati postižu se kod reakcije vezane uz H1 receptore na koje antihistaminici najbolje djeluju. Kod gastrointestinalnih reakcija moraju se dodavati i blokatori H2 receptora, dok blokiranje H3 receptora zasad nije pokriveno, pa se pokušava raznim kombinacijama već spomenutih lijekova jer je i inače prolaz lijekova u područje CNS-a otežan zbog prolaza cerebro-likvorske barijere.

Snižen prag podnošljivosti na histamin

Međutim, vrlo je važno znati da se histamin ne oslobađa samo tijekom alergijskih reakcija. Naime, možemo ga unijeti u organizam i vanjskim putem, konzumiranjem raznih vrsta hrane i pića koji prirodno sadrže histamin kao aktivni sastojak ili on nastaje tijekom njihove razgradnje. Postoji određena grupa ljudi kod koje će takav unos histamina izazvati tzv. intoleranciju na histamin, koja se katkad pogrešno opisuje i kao trovanje histaminom. Naziv trovanje nije prikladan jer se ne radi o reakciji koja će se nakon konzumiranja hrane ili pića koji sadrže histamin pojaviti kod svih ljudi koji su je uzimali već samo kod pojedinaca kod kojih je prag podnošljivosti prema histaminu niži nego u normalne populacije. Sličan mehanizam prepoznajemo i kod intolerancije na glukozu, koja može prethoditi dijabetesu, ali se zapravo radi o niskom pragu podnošljivosti na unos šećera, koji je također izražen samo u pojedinaca, a očituje se u porastu vrijednosti šećera u krvi nakon uzimanja slatke hrane, što se spontano smiri.

Stranica: [1] 2 »