Dijabetologija

Glikemijska memorija

Objavljeno u glasilu Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga Diabetes br. 3-4/2006.

Postoje nove spoznaje vezane uz povezanost metaboličke kontrole i rizika za pojavu kasnih, kroničnih komplikacija dijabetesa. Podaci koji slijede velikim se dijelom temelje na rezultatima istraživanja objavljenim u posljednjih pet godina, koja su provedena među bolesnicima s dijabetes melitusom tipa I, no to ne isključuje da neki od izvedenih zaključaka ne vrijede za bolesnike s dijabetes melitusom tipa II.

Kronične komplikacije 

U osnovi ih dijelimo na mikroangiopatije i makroangiopatije. Mikroangiopatija se odnosi na zahvaćanje malih krvnih žila oka (retinopatija) i bubrega (nefropatija), ali pod tim pojmom može se svrstati i oštećenje živčanog sustava (neuropatija), koje može zahvatiti periferni i/ili autonomni, tj. vegetativni živčani sustav. Makroangiopatija označava zahvaćenost većih krvnih žila arteriosklerozom. Arterioskleroza je proces zadebljanja krvnih žila uzrokovan prije svega nakupljanjem masnoća na stijenkama krvnih žila kao posljedica poremećaja u metabolizmu masti. Znatno napredovanje arterioskleroze dovodi do pojave koronarne bolesti srca (uključujući i infarkt miokarda) i cerebrovaskularnog inzulta, vodećih uzroka smrti uopće, pa i u dijabetičkoj populaciji.
Važno je napomenuti da postoji međusobna ovisnost komplikacija, pa tako jedna komplikacija može pogodovati nastanku druge, a ona nastanku treće ili, pak, povratnom spregom utjecati na početnu komplikaciju. Dobar primjer je nefropatija, koja može uzrokovati povišeni krvni tlak, što pogoduje nastanku ateroskleroze, koja pak zahvaćanjem bubrežnih krvnih žila uzrokuje daljnje oštećenje bubrega.

Rizik za pojavu kasnih komplikacija dijabetesa povećavaju mnogi činitelji. Rizični činitelji na koje se ne može utjecati su trajanje dijabetesa, obiteljska sklonost ili spol. Kao protuteža su rizični činitelji na koje čovjek može djelovati - pretilost, pušenje, manjak tjelesne aktivnosti, a među njima i dugotrajna loša kontrola glikemije, tj. razine glukoze u krvi (GUK), što najviše ovisi o motiviranosti i angažmanu samog oboljelog.

Uvid u regulaciju bolesti

Dnevnik samokontrole - korisnici aparata Abbott MediSense mogu ga dobiti pozivom na besplatni info telefon MediSense kluba 0800 33 33 44

Uvid u regulaciju dijabetesa trebao bi pružiti dnevnik samokontrole, koji bi svaki oboljeli od šećerne bolesti trebao voditi. Morao bi sadržavati zapise o svim mjerenjima GUK-a i glukoze te ketona u mokraći, dozama danog inzulina, obrocima i dnevnim aktivnostima. Uvidom u dnevnik, oboljeli i njegov liječnik mogu procijeniti kvalitetu regulacije te, ako je potrebno, djelovati u smjeru njezina poboljšanja.
Međutim, čest je slučaj da se dnevnik samokontrole ne vodi redovito, da se uopće ne vodi ili da se zapisi lažiraju. Stoga je najbolji pokazatelj metaboličke kontrole glikolizirani hemoglobin - HbA1c, frakcija hemoglobina na koju se glukoza iz krvi veže neovisno o inzulinu, te je prema tome ovisna o prosječnoj razini glukoze u krvi. Vrijednost HbA1c pokazuje nam koliko je dobra bila regulacija dijabetesa u posljednjih dva do tri mjeseca. Istraživanja su pokazala da oboljeli koji znaju razinu posljednjeg HbA1c (a iznenađuje koliko je velik broj onih koji ne znaju) bolje razumiju samokontrolu dijabetesa i bolje procjenjuju kvalitetu regulacije razine GUK-a, što su bitni preduvjeti za dobru metaboličku kontrolu.

Stanice pamte...

Komplikacije koje se obično prve javljaju u bolesnika s dijabetes melitusom tipa I su retinopatija i nefropatija. Rezultati jedne švedske studije, provedene među bolesnicima u kojih je dijabetes melitus tipa I otkriven u dječjoj dobi, potvrdili su da rizik za pojavu mikroangiopatskih kroničnih komplikacija ovisi o kontroli glikemije. Tijekom 12 godina praćenja, u 18 posto bolesnika pojavile su se početne promjene na bubrezima, a u njih 48 posto početne promjene na mrežnici oka. Pokazalo se da su bolesnici u kojih su se pojavile komplikacije tijekom studije imali prosječnu razinu HbA1c iznad osam posto. Kad je obavljena usporedba 12 godina praćenih skupina bolesnika s prosječnom razinom HbA1c nižom od 7,4 posto i one s prosječnom razinom HbA1c višom od 8,2 posto, vidjelo se da je u drugoj skupini rizik za pojavu retinopatije i nefropatije veći za četiri do sedam puta.
No, istraživanje je iznijelo i jedno novo stajalište. Naime, kad se uzela u obzir prosječna razina HbA1c tijekom samo prvih pet godina praćenja, opet je, tijekom cijelih 12 godina studije, postojala višestruka razlika u riziku između skupina bolesnika s razinom HbA1c nižom od 7,4 posto i onih s razinom većom od 8,2 posto. Iz navedenog se može zaključiti da je regulacija u prvim godinama od početka dijabetesa iznimno važan pokazatelj za kasniji razvoj kroničnih komplikacija. Autori navode pojam glikemijske ili metaboličke memorije, koji upućuje na to da tkiva, tj. stanice na neki zasad nepoznat način "pamte" kakva je bila regulacija tijekom prvih godina bolesti, što se odražava na pojavu komplikacija nakon tog razdoblja.