English

Pratite nas na Facebooku

Ginekologija i porodništvo

 ostali članci
  

Zaposlene trudnice

  

Vanjska magnetska inervacija

  

Novosti u kontracepciji

svi članci »

Anketa

 
Kako brinete o svojoj kosi, koži i noktima?
uzimam dodatke prehrani dva puta godišnje (proljeće, ljeto) tijekom mjesec dana
uzimam dodatke prehrani jednom godišnje tijekom dva do tri mjeseca
uzimam dodatke prehrani dva puta godišnje tijekom dva do tri mjeseca
oslanjam se samo na svakodnevnu prehranu



» Rezultati
» Ostale ankete

Ginekologija i porodništvo

Hormoni diktiraju promjene u dojkama

Podijeli

Autor:
mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva
objavljeno u broju 51 (12/06)

Hormoni diktiraju promjene u dojkama

Dojke su često asimetrične, što se smatra urednim nalazom. Uvriježeno je mišljenje da se karcinom češće javlja kod žena s većim dojkama, no nijedno istraživanje dosad nije potvrdilo povezanost veličine dojki i rizika za razvoj karcinoma. Na manjim dojkama

Dojke (lat. mammae) su parne mliječne žlijezde na prsnom košu između ključne kosti i šestog do osmog rebra. Zreli plod u trbuhu majke ima jednostavnu mrežu razgranatih kanalića koji pod utjecajem majčinih hormona mogu dovesti do sekrecije iz bradavice novorođenčadi obaju spolova. Do puberteta muška i ženska dojka jednako se razvijaju. Tkivo ženske dojke sastoji se od žlijezda, masnog tkiva i mliječnih kanalića, s tim da omjer sastavnih dijelova nije isti kod žena iste životne dobi, kao ni kod iste žene u različitoj životnoj dobi, jer se mijenja ovisno o hormonskom statusu.
Dojke su često asimetrične, što se smatra urednim nalazom. Uvriježeno je mišljenje da se karcinom češće javlja kod žena s većim dojkama, no nijedno istraživanje dosad nije potvrdilo povezanost veličine dojki i rizika za razvoj karcinoma. Na manjim dojkama dijagnostičari, pak, lakše lokaliziraju i definiraju bilo kakve morfološke promjene.

Naznake početka hormonske aktivnosti

Menarha (prva menstruacija u žena) nije prvi znak hormonske aktivnosti jajnika. Jedna od prvih promjena uzrokovanih endogenim estrogenima vidi se na dojkama - mliječni brežuljčići povećavaju se i mogu napipati ispod bradavice (telarha). Dolazi do stvaranja režnjića (lobulusa) i njihova rasta te povećanja mliječnih kanalića (duktusa). Zbog promjena u razini hormona, rast dojki može biti i asimetričan. Katkad se kod djevojčica može napipati zadebljanje ispod bradavice jedne dojke, što ne treba biti razlog za zabrinutost, niti se preporučuje izvoditi biopsiju jer se tako može omesti uobičajen razvoj dojke. Karcinom dojke iznimno se rijetko može pojaviti prije ili tijekom puberteta, a ako se i javi, obično se razvija ekscentrično od bradavice.

Promjene kroz životne faze

Hormonski status mijenja se tijekom mjeseca, ovisno o menstruacijskom ciklusu i tijeku životnog procesa starenja. Tijekom hormonske stimulacije u menstruacijskom ciklusu javljaju se histološke promjene u dojkama, koje se nadovezuju na dugotrajne promjene povezane sa starenjem.

U prvoj fazi menstruacijskog ciklusa prevladavaju estrogeni i uzrokuju bujanje (proliferaciju) stanica tkiva dojke, a nakon ovulacije dolazi do sekrecije u kanalićima, žljezdani parenhim postaje edematozan i krv navire u vene (kongestija). Subjektivno, te promjene žena osjeća kao bol i napetost u dojkama (mastodinija).

Trudnoća izaziva burne hormonske promjene, a time i velike promjene u tkivu dojke. Od četvrtog mjeseca trudnoće buja žljezdano tkivo, što se nastavlja do kraja trudnoće, kad završava razvoj dojki. Usporedno s tim promjenama u žljezdanom tkivu, izdužuju se i tzv. mioepitelne stanice koje potpomažu izlaženje mlijeka tijekom dojenja. Nakon završetka dojenja u dojkama se smanjuju nabujalo žljezdano tkivo, pa se one za oko tri mjeseca vraćaju u normalno stanje.
Prirodnim procesom starenja dojke involuiraju (žljezdano tkivo nadomješta se masnim i vezivnim). Početak i duljina involutivnih promjena individualni su i ne ovise o aktivnosti jajnika. Obično počinju prije razdoblja koje se naziva premenopauzom, a karakteriziraju ga nepravilni menstruacijski ciklusi i početak blažih subjektivnih tegoba, poput "valunga", noćnog preznojavanja, smetnji spavanja i promjena raspoloženja.

Hormonski utjecaj mijenja mamografski nalaz

Dojka je tijekom života izložena utjecaju endogenih (koji se proizvode u organizmu) i egzogenih hormona (uzimanje hormonske kontracepcije u reproduktivno doba i hormonskog nadomjesnog liječenja u peri i postmenopauzi). Dosadašnja istraživanja nisu pokazala razliku između utjecaja endogenih i egzogenih hormona. I jedni i drugi stvaraju isti, mali rizik za pojavu karcinoma, a uzročno-posljedična veza između hormona i karcinoma dosad nije dokazana. Prema sadašnjim spoznajama, hormoni se ne smatraju rizičnim činiteljima nego promotorima rasta karcinoma. Drugim riječima, ako žena ima genetsku predispoziciju za razvoj karcinoma ona će ga razviti neovisno o uzimanju hormonske terapije. Hormonska nadomjesna terapija nije a priori uzrok pojave karcinoma, nego samo ubrzava razvoj postojećeg. To znači bolju prognozu, jer će stanice karcinoma pod utjecajem promotora - hormona brže rasti, imati slabiji maligni potencijal te će se ranije otkriti i na odgovarajući način liječiti.
U medijima često čitamo o statističkim podacima koji upućuju na veći broj karcinoma dojke kod žena koje uzimaju hormonsku terapiju. To nije realan podatak. Žene na hormonskoj terapiji redovito odlaze na kontrolu, pa je jedino zato njima dijagnosticiran veći broj karcinoma, za razliku od ostatka žena koje ne odlaze redovito na kontrolu.

Najvažnija metoda dijagnostike bolesti dojki je mamografija, koja se koristi u probiru (screeningu) opće populacije žena na karcinom i za određivanje patologije kod pacijentica sa simptomima. Vrijednost mamografskog nalaza opada što je veća gustoća žljezdanog parenhima, pa se upravo zbog toga mamografija ne radi kod mladih žena. Njihove su dojke mamografski "guste", pa im se preporučuje ultrazvučna dijagnostika.

Hormonsko nadomjesno liječenje zaustavlja fiziološke involucijske promjene u dojkama, što uzrokuje povećanje gustoće sjena na mamografiji kod 10 do 30 posto žena. Novija istraživanja ispitanica koje uzimaju hormonsku nadomjesnu terapiju s povećanom gustoćom parenhima na mamogramima upućuju na vjerojatnost da je gustoća uzrokovana edemom i vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) u tkivu dojke, a ne bujanjem (proliferacijom) stanica, što je karakteristika malignoma. Povećanje mamografske gustoće kod hormonske nadomjesne terapije zbog samog je uzroka prolazno i prestaje nakon prestanka korištenja terapije. Zato se terapija prekida kroz dva do četiri tjedna, nakon čega se pretraga ponavlja. Ako je nalaz uredan, može se nastaviti uz redovite mamografske kontrole jednom godišnje i UZV dojki svakih šest mjeseci.
Kod starijih žena s involutivnim promjenama u dojkama, žljezdani parenhim je atrofičan i zamijenjen masnim tkivom, koje se na mamogramu prikazuje prozračnijom teksturom. To je idealna situacija za mamografiju jer se tumor, koji je gušći od okolnog tkiva, može lako diferencirati u vrlo ranoj fazi razvoja.

Gdje je granica prijelaza u patologiju

Nema jasno definiranog nalaza normalne dojke, pa se fiziološke promjene u dojkama često nazivaju tako da imponiraju kao patologija, npr. mastopatija, cistični mastitis, displazija i fibrocistična mastopatija. Vrlo je teško odrediti granicu gdje fiziološke promjene prelaze u patološke, a konfuzija postaje tim veća jer još ne postoje usuglašene definicije ni među liječnicima.
Opipom i samopregledom dojki, koje su zbog cikličke izloženosti hormonima heterogene građe, nemoguće je postaviti bilo kakvu dijagnozu. Međutim, samopregled žena iznimno je važan, i to nakon menstruacije, kad fizioloških "kvrga" ima manje nego tijekom ciklusa. Jako je važno da žene poznaju dobro svoje dojke tako da mogu primijetiti kako se u njima pojavilo nešto novo.
Od iznimne važnosti je, ovisno o dobi i anamnezi, redovito ići na mamografiju i uspoređivati snimke, raditi komparativne UZV preglede te svaku novu sumnjivu gustoću ili asimetriju u tkivu dalje obraditi.

Algoritam mamografskih snimanja prilagođen je hormonskoj situaciji u dojkama i, ako se prate, maligne promjene mogu se uočiti u najranijem stupnju razvoja. Tako se znatno smanjuje stopa smrtnosti od karcinoma dojke kod žena.