Interna medicina

Pothlađivanje - češće kod starijih osoba

Presudni čimbenik za razvoj pothlađivanja u starijih osoba je dugotrajan boravak (danima ili tjednima) u prostoriji čija je temperatura niža od 18ºC

Stanja koja pogoduju pothlađivanju

Neka stanja zbog kojih je stariji bolesnik skloniji pothlađivanju tijela mogu biti: kronično zatajivanje crpne funkcije srca, smanjen rad štitne žlijezde, kronično zatajivanje funkcije bubrega, gladovanje, pogoršanje šećerne bolesti (dijabetička ketoacidoza), upala pluća, teška bakterijska infekcija, ponekad nekontrolirano uzimanje sredstava za smirenje (sedativi), nekontrolirano uzimanje lijekova "za spavanje", pijenje alkoholnih pića, nepokretnost, teška bolest nadbubrežne žlijezde itd.. Opasnost od pothlađivanja može povećati i nekontrolirano uzimanje nekih lijekova protiv mentalne depresije (kad se ne uzima lijek prema preporuci liječnika, već prema vlastitom nahođenju). U svemu navedenom često je prisutan i dodatni čimbenik, a to je unos premale količine energije hranom.

Niža temperatura - veća smrtnost

Pri progresivnom snižavanju tjelesne temperature smanjuje se funkcija mišića srca, rad srca se usporava, pojavljuju se poremećaji srčanog ritma, u mozgu se smanjuje funkcija kontrolnog mehanizma regulacije topline tijela te se u slijedu događaju komplikacije koje mogu biti nespojive sa životom. Tako npr. ako temperatura tijela iznosi između 35 i 32ºC, smrtnost osoba starije dobi može iznositi do 35 posto, ako se temperatura snizi na 32 do 28ºC, smrtnost često iznosi 60 - 80 posto, a ako se snizi na vrijednosti ispod 28ºC mjerena u zadnje crijevu, smrtnost nerijetko iznosi do 100 posto (!).

Tjelesne i psihičke promjene

Bolesnik se u početku tuži na opći umor i slabost, malaksalost, bezvoljnost, pospanost, a mogu postojati nekoordinirani pokreti udova. Pri temperaturi tijela od oko 32ºC bolesnik postaje konfuzan, može patiti od halucinacija ili postati agresivan, nakon čega može izgubiti svijest. To stanje može sličiti razvoju moždane kapi ili teškim promjenama metabolizma, što primjerice sliči pogoršanju šećerne bolesti. Bolesnik obično ne drhti, nema blijedu boju kože, čak štoviše, lice može biti ružičaste boje i naduto. Krvni tlak se snižava, a frekvencija srca usporava. Disanje postaje plitko, ali nije ubrzano. Može doći do odumiranja tkiva i brojnih drugih komplikacija ako bolesnik to stanje preživi - odumiranje tkiva gušterače, otok pluća zbog zatajivanja crpne funkcije srca, upala pluća, prodor bakterija u krvnu cirkulaciju, zatajivanje funkcije bubrega, gangrena ruku i nogu i drugo.

Što je potrebno učiniti

Pothlađenog bolesnika prije svega treba utopliti - smjestiti ga u toplu prostoriju, pokriti dekama ili drugim pokrivačima, npr. od sintetičkog materijala, koji su dobri izolatori topline. Ne treba ga grijati izvorom topline nanesene na tijelo, npr. grijaćim tijelom nanesenim na noge jer se ozljede udova mogu pogoršati. Nikako ne treba brzo povisivati tjelesnu temperaturu: ni uranjanjem tijela u vruću vodenu kupku, ni tuširanjem vrućom vodom, niti grijanjem s vrućim pokrivačima. Naime, dovođenje topline izvana dovodi do širenja krvnih žila tijela, što pogoršava cirkulaciju krvi u vitalnim organima i može dovesti do razvoja stanja šoka, s posljedičnom zloćudnom promjenom ritma klijetki srca i do smrtnog ishoda.
Temperaturu tijela treba postupno povisivati, za oko 0,6ºC na sat sve do postizanja normalnih vrijednosti tjelesne temperature. To treba sporo učiniti stoga jer brže zagrijavanje starijeg bolesnika može imati za posljedicu sniženje krvnog tlaka koje se više ne može regulirati.
Tijekom utopljavanja pozornost treba usmjeriti ka mogućoj promjeni kiselosti krvi, promjeni elektrolita u krvi i mnogim drugim posebnostima. Intenzivno praćenje stanja i liječenje potrebno je sve dok bolesnik ne dođe k svijesti ili se temperatura u zadnjem crijevu (rektumu) ne povisi do najmanje 35ºC. Zbog složenosti zbivanja i mogućih komplikacija, liječenje je moguće samo u bolničkim uvjetima i prema suvremenim principima liječenja takvih stanja.