Opća medicina

 ostali članci
  

Ne dajte da vas obilježi loš zadah

  

Što sve kosti vole

  

Bol u donjem dijelu trbuha - svi mogući muški razlozi

  

Najvažniji životni partner

  

Iscrpljujuće za imunitet

svi članci »

Anketa

 
Probiotici nove generacije
sadrže više različitih probiotičkih sojeva u visokim koncentracijama
sadrže jedan probiotički soj u visokoj koncentraciji
sadrže manje probiotičkih sojeva, ali nude veću zaštitu organizma
uzimaju se samo za vrijeme trajanja antibiotske terapije



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Opća medicina

Za devet mjeseci 31 kilogram manje

Podijeli

Autor:
Tatjana Cikač, dr. med, spec. obiteljske medicine
objavljeno u broju 51 (12/06)

U bolesnika treba pobuditi osjećaj da može učiniti nešto za sebe i da mu liječnik obiteljske medicine može pomoći u nastojanju da postigne željenu tjelesnu težinu

Smršavjela sam 31 kilogram za devet mjeseci!

"Ime mi je Karmenka K. Imam 28 godina, majka sam dvoje djece i živim sa suprugom u okolici Varaždina. Kad sam se udala, imala sam 70 kilograma i nosila konfekcijski broj 38. Tijekom prve trudnoće dobila sam 30 kilograma koje nisam uspjela skinuti nikakvim dijetama. Nakon tri godine ponovno sam ostala trudna i tijekom trudnoće dobila još 14 kilograma, koje sam pokušavala skinuti na sve moguće načine - uz pomoć čudotvornih napitaka i brzih dijeta, ali bezuspješno. Očajna, obratila sam se za pomoć svojoj liječnici opće medicine, iako sam smatrala da ne postoji rješenje mog problema. No, kad danas pogledam stare slike, ne mogu vjerovati da sam to bila ja."


Prije tretmana

Poslije tretmana

Od 15. siječnja do 15. listopada 2006. godine pacijentica Karmenka K. dobrovoljno je pohađala individualni program mršavljenja u ordinaciji izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Na početku programa imala je: tjelesnu težinu 114 kg, tjelesnu visinu 164 cm, BMI 43kg/m2, opseg struka 114 cm, krvni tlak 130/80 mmHg te vrijednost šećera 5,6 mmol/l, a kolesterola 6,2 mmol/l. Pacijentica je od liječnika primarne zdravstvene zaštite dobila pisanu dijetu i upute o korištenju lijeka koji joj je zbog povećana osjećaja sitosti i smanjene želje za uzimanjem hrane znatno olakšao održavanje dijete.
U navedenom razdoblju vodila je dnevnik prehrane, tjelesnih aktivnosti i subjektivnih promjena. Svakih 14 dana posjećivala je obiteljskog liječnika i donosila dnevnik na uvid, pri čemu je dobivala naputke o daljnjem liječenju. Pacijentica je aktivno sudjelovala u planiranju prehrane i fizičkoj aktivnosti koju je provodila (hodanje, vožnja biciklom i Orbitreck).
Promjena prehrambenih navika sastojala se u smanjenju unosa visokokalorične i masne hrane. Uz to, svakodnevno je vježbala, a minimum koji je morala ostvariti bilo je 30 minuta aktivnog hodanja. Nakon devetomjesečnog programa, tjelesna težina pacijentice iznosila je 83 kg, BMI 31 kg/m2, a opseg struka 90 cm.

Rastuća epidemija pretilosti

Debljina je kronična bolest i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u cijelom svijetu. Iako se rastuća epidemija bilježi diljem svijeta, sama spoznaja o tome da je debljina bolest vrlo se sporo širi. Za početak prevencije i liječenja, najvažnije je prepoznavanje debljine kao bolesti i eventualnih posljedičnih stanja. Naime, u usporedbi s osobama normalne tjelesne težine, pretile imaju veći rizik obolijevanja od različitih kroničnih metaboličkih bolesti (šećerna bolest, hipertenzija, karcinom i sl.).

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, debljina se definira indeksom tjelesne mase (body mass index - BMI), koji predstavlja omjer tjelesne mase u kilogramima podijeljen s tjelesnom površinom u metrima kvadratnim (kg/m2). Normalne vrijednosti su od 18,5 do 24,9 kg/m2, na prekomjernu težinu upućuju vrijednosti od 25 do 29,9 kg/m2, a više od 30 kg/m2 klasificiraju pretilost, tj. bolest.
Nakupljanje viška masnog tkiva na trbuhu važan je činitelj rizika za razvoj određenih bolesti, pa stoga treba mjeriti i opseg struka. Muškarci s opsegom struka većim od 102 cm, a žene s većim od 88 cm imaju veći rizik za razvoj hipertenzije, šećerne bolesti, dislipidemije i drugih bolesti.
Unatoč nastojanjima zdravstva i opsjednutošću javnosti dijetama, učestalost pretilosti naglo raste u mnogim europskim zemljama, a debljina u djece i adolescenata u alarmantnom je porastu. Prekomjernu tjelesnu težinu ima 25 posto djece i adolescenata, a 4,9 posto dječaka, odnosno 5,4 posto djevojčica boluje od debljine.

Povećana sklonost debljini vjerojatno je rezultat višestrukih kombinacija genetskih i okolišnih činitelja, a najvažniji među njima su neprimjerena prehrana i niska razina tjelesne aktivnosti. Navike se počinju formirati već u ranom djetinjstvu, na što utječu obitelj i okolina, a stečeni obrasci ponašanja teže se mijenjaju nego što se uče novi.

Uloga liječnika opće medicine

Nemoguće je preko noći istopiti suvišne kilograme koji su se nakupljali mjesecima i godinama. Zato u bolesnika valja pobuditi osjećaj da može učiniti nešto za sebe i da mu odabrani liječnik obiteljske medicine može pomoći u nastojanju da postigne željenu tjelesnu težinu.

U smanjenju prekomjerne tjelesne težine liječnik primarne zdravstvene zaštite ima veliku ulogu jer svojim pacijentima može preporučiti primjerenu dijetu, tjelovježbu i lijek za liječenje pretilosti (lijek se preporučuje u slučaju ako nefarmakološki tretman, tj. dijeta nije učinkovit tijekom tri mjeseca te ako je BMI >_ 30kg/m2). Današnjim lijekovima uspješno se smanjuje tjelesna težina u većine pacijenata. Farmakoterapija znatno povećava (četiri puta) broj osoba koje uspijevaju održati nižu tjelesnu težinu kroz dulje razdoblje. Sibutramin i orlistat, lijekovi koje je odobrila FDA, učinkoviti su i sigurni za dugotrajnu primjenu, a dostupni su u ljekarnama. Sibutramin povećava osjećaj sitosti i smanjuje želju za hranom te ubrzava bazalni metabolizam, a orlistat smanjuje udio apsorbirane masti u crijevu.
Liječenje debljine liječnik obiteljske medicine prati redovitim kontrolama. U dobroj je poziciji za koordinaciju i rad kako s pojedincem tako s malom grupom, a cilj njegova rada je promjena životnih navika (prehrambene navike i povećanje fizičke aktivnosti). Ako je potrebno, propisuje i lijekove za liječenje pretilosti, jer dobro poznaje bolesnike, godinama se brine za njihovo zdravstveno stanje, pa može na odgovarajući način sudjelovati u unaprjeđenju njihova zdravlja.

Prednosti zdravstveno-odgojnog rada u maloj grupi su ograničen broj polaznika (osam do deset) i interakcija članova grupe na promjene loših životnih navika. Znanja usvojena u grupi i promjene ponašanja traju dulje zbog utjecaja grupe na pojedinca. Obrazac ponašanja koji se nauči i održava tijekom najmanje šestomjesečnog programa, zadržava se dulje razdoblje, a neki bolesnici ga i trajno usvoje.