Interna medicina

 ostali članci
  

Enteralna prehrana - osobitosti i prednosti

  

Što nam govori indeks tjelesne mase

  

Misterij probavne cijevi

  

Dug je put od polipa do karcinoma

  

Hepatitis A - bolest nečistih ruku

svi članci »

Anketa

 
Ukoliko imate vaginalne tegobe, kao što su svrbež, iritacija, suhoća, pojačan iscjedak ili iscjedak neugodna mirisa, za pomoć ćete se obratiti:
ginekologu
liječniku obiteljske medicine
ljekarniku
informirati se iz medija i edukativnih letaka
pitati blisku prijateljicu
čekati da simptom prođe sam od sebe



» Rezultati
» Ostale ankete

 

Pretraživanje
 
Newsletter
 

Interna medicina

Sindrom iritabilnog kolona

Autor:
doc. dr. sc. Ivica Balen, dr. med., spec. gastroenterolog
objavljeno u broju 52 (2/07)

Karakteristika ovog poremećaja su nefunkcionalni grčevi crijeva, katkad udruženi sa sličnim poremećajem u radu jednjaka i želuca

Stranica: « 1 [2]

Isključiti sve ostalo

Iako po anamnezi i pregledu bolesnika možemo lako posumnjati na ovo funkcionalno stanje, put do dijagnoze ipak je dug i naporan, prije svega zato što mnoga stanja i organske bolesti mogu oponašati ovaj sindrom. Drugi problem je u tome što nemamo test kojim dokazujemo da je riječ o sindromu iritabilnog crijeva, nego dijagnozu postavljamo tako da moramo isključiti sve druge bolesti i stanja, što dijagnostiku čini opsežnom i skupom.
Što je sve potrebno:

  • laboratorijske pretrage - sedimentacija eritrocita, kompletna krvna slika, pregled mokraće, ureja i kreatinin, šećer u krvi, transaminaze (Sgot,Sgpt), gama-GT, alkalna fosfataza, Fe i UIBC
  • kompletan pregled stolice - od koprokulture preko stolice na parazite do biokemijskih analiza, traženja ostataka masti i druge hrane do citološke analize stolice i testova na krv u stolici
  • rendgenske pretrage - pasaža tankog crijeva i eventualno pregled debelog crijeva u dvostrukom kontrastu
  • ultrazvuk - cijelog trbuha
  • endoskopske pretrage - endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika, uz eventualnu duboku duodenoskopiju radi uzimanja materijala za mikroskopsku analizu sluznice tankog crijeva. Slično je potrebno i kod kolonoskopije, tj. što dublje ući i u tanko crijevo radi uzimanja materijala za mikroskopsku analizu sluznice.

Kao prvo treba isključiti rak debelog crijeva. Ovi bolesnici nemaju češće rak crijeva nego ostala populacija, ali nisu od njega ni zaštićeni. Simptomi su slični, no ipak se razlikuju, a endoskopska pretraga crijeva sa sigurnošću može dokazati malignu bolest (slika 3). Ako je posrijedi divertikulitis, bolesnici obično imaju temperaturu i povišene leukocite, pa se lako razlikuje. Iako bolesnici često imaju divertikulozu, divertikle često nalazimo i kod ljudi koji imaju druge bolesti ili nemaju nikakvih tegoba.
Crohnova bolest i ulcerozni kolitis mogu imati slične simptome, pogotovo blaži oblici, ali prije svega kao sindrom iritabilnog crijeva u kojem dominiraju proljevi, a ne zatvor. Katkad je po simptomima teško razlikovati anomalije kolona (kao npr. Hirschprungova bolest odraslih, mobilni cekum i dr.).
Procesi u maloj zdjelici (tumori ženskih spolnih organa, upale jajnika ili postoperativna stanja s priraslicama na crijevima) mogu imitirati simptome iritabilnog crijeva. Kad se tegobe s crijevima pogoršavaju za vrijeme menstruacije, treba misliti i na endometriozu crijeva.
Lamblijaza, amebijaza i balantidijaza također mogu izazivati vrlo slične tegobe, pa dokaz tih mikroorganizama u stolici ili sadržaju dvanaesnika isključuje iritabilni sindrom (slika 4). Bolesnici s ulkusom dvanaesnika katkad imaju i simptome iritabilnog crijeva, a tegobe se smiruju usporedo s cijeljenjem ulkusa.
Od endokrinoloških bolesti hipotireoza uvijek ide uz opstipaciju, a kod hipertireoze su često prisutni proljevi. Od rijetkih bolesti, treba misliti i na akutnu intermitentnu porfiriju, koja se javlja s pozitivnom obiteljskom anamnezom, zatim trovanje olovom i olovne kolike. Svakako valja isključiti celijakiju kod odraslih i deficit laktoze kad se ne razgrađuje mliječni šećer, što ima za posljedicu proljevaste stolice.

Upornošću do zadovoljavajućeg učinka


3. Tumor silaznog debelog crijeva

4. Paraziti u sigmoidnom debelom crijevu

Kad se jednom postavi dijagnoza, treba početi liječenje. Jedan od problema kojem treba ozbiljno pristupiti je psihičko stanje bolesnika, s obzirom na to da su obično napeti i zabrinuti, često zbog straha od maligne bolesti. Zato treba mnogo vremena posvetiti razgovoru i postupno uvjeravati bolesnika da nije riječ o opasnom stanju. Kod bolesnika koji imaju depresiju ili jače izražen anksiozno-depresivni poremećaj potrebna je i pomoć psihijatra, a kod većine ostalih dovoljno je uspostaviti odnos međusobnog povjerenja, uz povremenu primjenu anksiolitika u slučaju pogoršanja.

Kad se dijagnoza postavi nakon kompletne obrade, obradu ne treba više ponavljati, nego samo kontrolirati osnovne laboratorijske nalaze barem jednom godišnje. Promijene li se ili pogoršaju simptomi, potrebno je ciljano ponoviti pretragu koja bi mogla objasniti promjenu simptomatologije. Ovisno o tegobama, to može biti gastroskopija, ultrazvučni pregled ili kolonoskopija.
Kako se može javiti rak crijeva, treba imati na umu da će biti teže prepoznati simptome negoli kod ljudi koji nisu oboljeli, pa je zato potrebna redovita kontrola kako bi se na vrijeme prepoznala pojava organske bolesti.

Liječenje kod opstipacije provoditi se promjenom načina prehrane. Treba inzistirati na hrani bogatoj celulozom (voće, kuhano i svježe povrće). Kruh, riža i tjestenina trebaju biti od integralnih žitarica, a često je potrebno dodavati i mekinje, nekoliko žlica prije ili uz obroke u vodi, mlijeku, jogurtu i sl. Mineralna voda bogata magnezijem može se uzeti zagrijana na sobnu temperaturu ujutro prije doručka, ali i tijekom dana u manjoj količini prije ručka i večere.
Od lijekova se može pokušati s cisapridom (Digenol 3x10 mg prije jela), osobito kod bolesnika koji imaju žgaravicu. Kod jače nadutosti i bolova može se uzeti spazmolitik (najbolje mebeverin - Rudacol 3xl tbl.), što ima povoljan učinak na bol, a bez jačeg ometanja peristaltike.
Vrlo je važno preporučene mjere provoditi uporno i trajno. U početku se tegobe mogu i pogoršati, ali upornost na kraju dovodi do zadovoljavajućeg učinka, iako tegobe, i pored zadovoljavajuće regulacije stolice, ne prestaju potpuno, a povremeno se i dalje javljaju pogoršanja s bolovima u trbuhu i nadutošću.

U slučaju proljeva terapija je nešto jednostavnija. Preporučuju se dijeta s manje celuloze, izbjegavanje slatkog mlijeka, konzervirane i masne hrane, smanjenje obroka i spazmolitici za smanjenje tegoba. Kod jačih proljeva katkad treba ordinirati difenoksilat ili loperamid. Kao i kod opstipacije, liječenje je dugotrajno, iako se nešto lakše postižu poboljšanja. Rijetko se dogodi da iz nejasnih razloga bolest prestane, nego većinom, kao i kod opstipacije, slijedi dugotrajno liječenje.

Stranica: « 1 [2]