Tema broja: Rodilišta - prijatelji djece

10 koraka do uspješnog dojenja

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i UNICEF prije dva desetljeća ocijenili su da je svijet krenuo prema velikom nekontroliranom eksperimentu, u kojemu je sve manje djece na prirodnoj prehrani.

Majkama je potrebna potpora

Za uspješno dojenje majkama su potrebne informacije o dojenju, usvajanje određenih vještina, stručna pomoć i potpora zdravstvenih djelatnika i osposobljenih laika, te potpora u obitelji i među prijateljima. Nekad je u tradicionalnim obiteljima mlada majka imala potporu nekoliko generacija žena koje su joj prenosile iskustva i savjete vezane uz dojenje. U današnjim prilikama brzog životnog ritma, sve većeg otuđenja i postojanja pretežito nuklearnih obitelji, žena je orijentirana na pomoć supruga i medicinskog osoblja. U društvu koje je prijateljski naklonjeno uspostavljanju kulture dojenja majke dobivaju pomoć, savjete i potporu tijekom boravka u rodilištu, osobito u onima čije je osoblje educirano za pružanje takve pomoći, kao što je to u rodilištima koja provode 10 koraka do uspješnog dojenja i nose naziv Rodilište - prijatelj djece.

Nakon povratka iz rodilišta majku će savjetovati liječnici, medicinske sestre i patronažne sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i posebno osposobljeni laici. To su žene s vlastitim iskustvom dojenja, dodatno obrazovane za savjetovanje i pomoć majkama, a djeluju u grupama za potporu dojenja i udrugama koje promiču dojenje, zdravlje majki i djece i odgovorno roditeljstvo, npr. u udruzi RODA, gdje mame mogu dobiti savjete putem telefona od SOS mama - RODA savjetnica za dojenje.

U grupama za potporu dojenja majke koje pohađaju sastanke doznaju informacije o prirodnoj prehrani, razmjenjuju iskustva i dobivaju praktičnu pomoć, savjete i emocionalnu potporu. Grupu osniva patronažna sestra koja je ujedno i suvoditeljica grupe, zajedno s majkom voditeljicom grupe - dobrovoljkom, koja savjetovanje temelji na vlastitom iskustvu dojenja. Grupu čini pet do deset majki, od kojih je većina bez prethodnog iskustva u dojenju, ali se uključuju i majke s iskustvom kojima su potrebni pomoć i potpora pri dojenju sadašnjeg djeteta. Sastanci grupe održavaju se jednom mjesečno u kući članice, a rjeđe u društvenoj prostoriji (npr. vrtiću, školi) ili prostoriji Doma zdravlja. Većina grupa sastaje se u prijepodnevnim satima, a sastanak traje sat do sat i pol. Ovisno o potrebi, između sastanaka grupe članice komuniciraju s majkom voditeljicom putem telefona ili tijekom kućnog posjeta. Takve grupe djeluju u Hrvatskoj od 1998. u mnogim gradovima. Iako je danas njihova aktivnost znatno manja, ponovnim pokretanjem inicijative za Rodilišta - prijatelje djece, koja naglašava važnost takvog oblika potpore majkama dojiljama, grupe za potporu dojenja sigurno će zaživjeti u još većem broju stvarajući mrežu grupa u svim županijama.

Za uspješnost takvih aktivnosti potrebna je ne samo svekolika pomoć i potpora zdravstvenih djelatnika nego i potpora lokalne zajednice i medija. Tek zajedničkim djelovanjem različitih segmenata društva možemo ostvariti da majkama koje doje i njihovim obiteljima pomoć i potpora budu lako dostupne, prijateljski orijentirane, kreativne (tj. u različitim oblicima, pri čemu će majka odabrati onaj koji joj najviše odgovara) i učinkovite. I čitatelji Vašeg zdravlja mogu se uključiti u akciju donacijom na žiroračun 2360000-15000092173, a više informacija potražiti u poslovnicama Zagrebačke banke diljem Hrvatske.

Edukacija o dojenju - pretpostavka uspješnog dojenja

Dojenje je vještina zahvaljujući kojoj je ljudski rod opstao u evolucijskom lancu. Sve do prije šezdesetak godina ta je vještina prenošena vrlo uspješno u obitelji s majke na kćer, a promjenom stila i načina življenja, raspadom višegeneracijskih obitelji te početkom proizvodnje zamjena za majčino mlijeko, zahvaljujući tzv. tehnološkom napretku, zanemarila se vještina dojenja na račun umjetne prehrane. To je dovelo do dalekosežnih društvenih, gospodarskih, kulturoloških, okolišnih, medicinskih i drugih posljedica, kojih znanost niti društva nisu u potpunosti u stanju sagledati.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) shvatila je da su posljedice smanjenja stope dojenja u zemljama u razvoju imale zastrašujuće učinke na porast dojenačke smrtnosti, te se pretpostavljalo da je osamdesetih godina 20. stoljeća oko 1,5 milijuna dojenčadi na svijetu umiralo, što zbog izravnih što zbog neizravnih posljedica umjetne prehrane i prestanka dojenja. Stoga je 1981. Svjetska zdravstvena skupština donijela Međunarodni pravilnik o proizvodnji i marketingu zamjena za majčino mlijeko, a potkraj osamdesetih donesena je Innocenti deklaracija kojom je pokrenuta inicijativa Rodilišta - prijatelji djece.

SZO je shvatio da je dojenje vještina koju je ljudski rod pomalo zaboravio, a promjene u organizaciji zdravstvenog sustava, u okviru kojeg se rađa velik broj djece, još su više oslabile taj vrlo osjetljiv i složen proces. Dijete je odvojeno od majke, majka je odvojena od oca djeteta i od obitelji, što je prijetilo gubitkom instinktivnih ponašanja povezanih sa samoodržanjem u novorođenčeta i majčinskih ponašanja žene. Stoga je mudro odlučeno da je vještinu dojenja potrebno početi poučavati, a najvažniji učenici trebali su biti zdravstveni i nezdravstveni djelatnici u sustavu zdravstva ili izvan njega ako su povezani sa skrbi za trudnicu, rodilju, babinjaču i novorođenče. Istodobno se pokazalo da je jedan prirodni događaj kao što je porođaj postao suviše medikaliziran, te da su uvedeni mnogi nepotrebni postupci koji su ometali prirodne procese dolaska čovjeka na svijet, što je imalo neposredne posljedice na zdravlje žene, zbog čega se počela razvijati inicijativa razvoja bolnica prijateljski naklonjenih majkama.

U svojih Deset koraka do uspješnog dojenja, koji su dio šire inicijative Rodilišta - prijateljski naklonjena majkama, UNICEF je preporučio 18-satni tečaj za zdravstvene djelatnike, kojim su se trebale potaknuti promjene u zdravstvenom sustavu koje će podržavati rani kontakt majke i djeteta “koža na kožu”, ranu uspostavu dojenja te uklanjanje svih zapreka koje su povezane s njegovim ometanjem. Osim edukacije zdravstvenih djelatnika, ključno mjesto u pouci o dojenju imaju majke, odnosno roditelji, koji na posebnim tečajevima uče tu vještinu. Oni koji su iskusili provođenje ove inicijative devedesetih godina, znaju da nam slijedi dug i težak put, koji je vrijedno prijeći zbog pozitivnog utjecaja dojenja, odnosno prirodnog načina prehrane na zdravlje cjelokupne populacije u onome smislu kako je zdravlje poimao i prije pedesetak godina definirao Andrija Štampar.