Ginekologija i porodništvo

Reprodukcija pod kontrolom

Kontracepcija predstavlja ljudsko pravo na izbor i baza je svakoga dobrog planiranja obitelji, jer daje mogućnost slobodna odlučivanja

Kontracepcija (lat. kontra = protiv, suprotno; conceptio = začeće) kao oblik planiranja obitelji postoji vjerojatno koliko i ljudski rod. Najstariji pisani dokument o zaštiti od neželjene trudnoće datira iz Kine, oko 2700. godine prije Krista. Biblijski tekstovi pišu o izbacivanju ejakulata (sjemene tekućine) po zemlji prije spolnog odnosa, metodi koja i danas postoji u nekim dijelovima svijeta. U staroj Grčkoj, Platon, Aristotel i Hipokrat raspravljali su o kontroli rađanja kao važnom dijelu ljudskog života. Stari Grci i Rimljani koristili su kondome od kozjeg mjehura i različite druge metode sprječavanja trudnoće. Islamski svijet kontracepciju smatra legitimnim dijelom medicinske prakse, i koristi brojne metode, poput metode barijere i prekinutog snošaja (Rhazes 850. - 923.; Avicena 980. - 1037.).
U srednjem vijeku i renesansi u Europi se cijene metode starih Grka i Rimljana, sve do pojave Tome Akvinskog i katoličanstva, kad se kontracepcija smatra porokom protiv prirode, a tako je i danas u katoličkom svijetu. Druge kršćanske religije imaju slična stajališta, ali su se posljednjih desetljeća prilagodile civilnim zakonima pojedinih država.

Zahvaljujući razvoju medicine i tehnike te pismenosti populacije, u moderno vrijeme razvija se sve veća demokratizacija kontrole rađanja. U današnje vrijeme kontracepcija je ključ intervencije za očuvanje zdravlja žena i djece kao najosjetljivije skupine na svijetu. Predstavlja ljudsko pravo na izbor i baza je svakoga dobrog planiranja obitelji, jer parovima ili osobama daje mogućnost slobodna odlučivanja o broju djece, vremenu kad će imati djecu i razmacima između poroda.

Kontracepcija predstavlja sve metode i sredstva kojima se zaustavljaju prirodni procesi reprodukcije. Postiže se djelovanjem pojedinačno na jajnu stanicu ili spermije, kao i ometanjem njhova susreta i procesa usađivanja oplođenog jajašca u sluznicu maternice.

PRIRODNE METODE

Zaštita od trudnoće na tzv. prirodni način temelji se na odgovarajućem ponašanju para koje se zasniva na osnovnom poznavanju prirodnih procesa reprodukcije.

Prekinuti snošaj (coitus inerruptus) - Najčešće je primjenjivana i najpoznatija metoda. To je spolni odnos pri kojem muškarac izbacuje ejakulat (sjeme) izvan rodnice te tako sprječava kontakt spermija i jajne stanice. Prednost je što se može primijeniti uvijek, bez pripreme i onda kad partneri ne znaju za druge načine kontracepcije ili ih nemaju na raspolaganju. Nedostaci su što je trudnoća ipak moguća jer kod nekih muškaraca može doći do ulaska spermija u mokraćnu cijev još prije ejakulacije; partneri nikad ne mogu biti potpuno sigurni da je snošaj prekinut na vrijeme; spermiji mogu zaostati u mokraćnoj cijevi muškarca nakon izbacivanja spermija, pa postoji mogućnost oplodnje ako se odnos ponavlja nakon kraćeg vremena. Spermije koji ostanu u mokraćnoj cijevi muškarac izbacuje mokrenjem nakon spolnog odnosa.

Kalendarska metoda (Ogino-Knausova metoda) - Temelji se na izračunavanju plodnih i neplodnih dana. Potrebno je imati zapisane duljine ciklusa tijekom 12 mjeseci, odrediti najduži i najkraći ciklus i od najduljeg oduzeti 11, a od najkraćeg 18 dana. Npr: najdulji ciklus je 32-11=21, a najkraći 26-18=8. Po ovoj računici, "opasni dani" su od osmog do 21. dana ciklusa. Nije pogodna za žene s neredovitim ciklusima, odnosno ako je razlika između najduljeg i najkraćeg ciklusa veća od 10 dana. Statistički, tada je broj mogućih plodnih dana prevelik, a neplodnih premalen. Nepovoljna strana je što ograničava odnose samo na određene dane ciklusa.

Temperaturna metoda - Temelji se na praćenju rasta bazalne temperature za tri ili više desetinki stupnja za vrijeme ovulacije u odnosu na vrijednosti prije ovulacije. Ovulacija se zbiva neposredno prije "skoka" temperature. Da bi se izbjeglo začeće, spolni odnos treba izbjegavati od početka ciklusa, pa do tri dana nakon povišenja bazalne temperature. Mjeri se ujutro, prije dizanja iz kreveta. Nedostatak je što se skok temperature iz drugih razloga može zamijeniti s ovulacijom.

Billingsova metoda - Tijekom menstruacijskog ciklusa dolazi do promjene količine i kvalitete cervikalne sluzi. Prije ovulacije je vrlo oskudna, a približavanjem ovulacije postaje obilnija, rjeđa i rastezljiva. Poslije ovulacije postaje oskudnija, gusta i mutna. Po toj metodi sigurno razdoblje je početak i kraj ciklusa, a odnos treba izbjegavati kad je sluz obilnija, staklasta i kad je povećana vlažnost rodnice. Danas su na tržištu dostupni mali mikroskopi (Maybe baby, Ovugnost) kojima se provjerava izgled sluzi. Ako ona izgleda poput kružića, onda je razdoblje sigurno, a kad pokazuje tzv. fenomen paprati (grančice razgranate poput listova paprati) treba izbjegavati odnos.
Metoda nije primjenjiva ako postoji vaginalna infekcija, jer cervikalna sluz tada nije reprezentativna. Tada se može koristiti i slina, pod uvjetom da se prije promatranja barem dva sata ništa ne jede, pije ili topi u ustima.

Simptotermalna metoda - Znači kombinaciju praćenja bazalne temperature i cervikalne sluzi, i predstavlja sigurniju metodu.