Reumatologija

Zglobovi pod opsadom uratnih kristala

Nalaz povišene razine mokraćne kiseline relativno je čest, ali se smatra da će od oko 30 takvih osoba samo jedna razviti simptome uričnog artritisa ili gihta

Liječiti - spriječiti - održati

Ciljevi liječenja su liječenje akutnog napada artritisa, sprječavanje budućih napada i zadržavanje koncentracije mokraćne kiseline u serumu u granicama normale.

Akutni napad - Najvažnije je smanjiti bol, oteklinu i druge simptome upale. Nekad se najčešće koristio kolhicin, koji se u posljednje vrijeme koristi vrlo rijetko zbog čestih nuspojava i male terapijske širine (terapijska širina = doza lijeka koja je učinkovita u odnosu na onu koja izaziva nuspojave).
Danas se najčešće koriste nesteroidni antireumatici, obično oni s malim poluživotom raspada (npr. indometacin), ali čini se da su i drugi učinkoviti ako se primijene u odgovarajućoj dozi. Liječenje počinje s najvećom mogućom dozom, koja se zatim postupno smanjuje kroz sljedećih pet do sedam dana. Ne smiju se davati osobama koje su imale ili imaju krvarenja iz probavnog sustava, niti onima s oštećenom bubrežnom funkcijom.
U osoba koje ne smiju uzimati nesteroidne antireumatike ili su oni neučinkoviti, liječenje može početi glukokortikoidima, koji imaju snažan protuupalni učinak, a uzimaju se na usta ili intravenski u bolničkim uvjetima. Češće se daju injekcije glukokortikoida u zahvaćeni zglob ili sluznu vreću. Preporučljivo je prethodno aspirirati nakupljenu tekućinu.
Od nefarmakoloških mjera važni su mirovanje i stavljanje hladnih obloga na zahvaćeni zglob.

Profilaktičke mjere za sprječavanje hiperuricemije, odnosno napadaja gihta - Predstavljaju kamen-temeljac, a odnose se na smanjenje tjelesne težine, izbjegavanje konzumiranja alkoholnih pića, osobito piva, uzimanje dovoljno tekućine i čuvanje od ozljeda. Glede dijetalnih preporuka, najvažnije je smanjeno konzumiranje mesa, plave ribe i školjaka, s posebnim osvrtom na veličinu obroka i sadržaj nekompleksnih ugljikohidrata. Iako se čini da ukupni unos proteina nije u vezi s hiperuricemijom i rizikom za urični artritis, zbog moguće pojave ketoze u sadašnjim popularnim dijetama s malo ugljikohidrata potreban je oprez, posebno kod početne faze tih dijeta. Treba izbjegavati lijekove koji mogu pridonijeti taloženju kristala mokraćne kiseline, npr. lijekova koji pojačavaju bubrežnu filtraciju.

Regulacija (smanjenje) razine mokraćne kiseline - U tu svrhu koriste se dvije skupine lijekova: oni koji smanjuju njezinu proizvodnju ili potiču njezino izlučivanje bubrezima. S obzirom na to da napadi uričnog artritisa mogu nastupiti zbog naglog pada razine mokraćne kiseline, lijekovi za sniženje vrijednosti mokraćne kiseline moraju se uzimati paralelno s nesteroidnim antireumaticima.
Radi sprječavanja sinteze mokraćne kiseline najčešće se koristi alopurinol. Njegov mehanizam djelovanja zasniva se na inhibiciji enzima koji je potreban u sintezi mokraćne kiseline. Osobito se preporučuje u liječenju bolesnika s urolitijazom, oštećenjem bubrežne funkcije i onih u kojih su se stvorile nakupine kristala (tofi).
Lijekovi koji povećavaju izlučivanje mokraćne kiseline bubrezima nazivaju se urikozurici. Daju se bolesnicima u kojih je smanjeno izlučivanje urata, koji imaju normalnu bubrežnu funkciju, koji nemaju bubrežne kamence i koji su voljni piti dovoljno tekućine (najmanje dvije litre dnevno). Radi smanjenja mogućnosti stvaranja bubrežnih kamenaca, poželjno je smanjiti kiselost mokraće (npr. svakodnevno uzimanje sode bikarbone).

U bolesnika samo s hiperuricemijom rijetko treba primijeniti lijekove. U cilju sprječavanja nastupa artritisa važno je naći mogući uzrok (npr. bubrežna bolest, hematološke bolesti i dr.) i pokušati ispraviti moguće udružene probleme (npr. hipertenzija, alkoholizam, debljina, povećana razina masti u serumu itd.).

Udruženost s drugim bolestima

Bubrežna bolest je najvažnija bolest nekoga unutarnjeg organa povezana s hiperuricemijom. Kronično progresivno zatajanje bubrega bitan je uzrok smrti tih bolesnika (oko 10 posto). Toj komplikaciji pridonose povišen krvni tlak, kronično otrovanje olovom i srčane bolesti. Akutno zatajenje bubrega nastaje zbog brzog raspada stanica, što se vidi u bolesnika liječenih kemoterapijom. Bubrežni kamenci nastaju u 10 do 25 posto bolesnika, a njihova pojava je povezana s razinom mokraćne kiseline u serumu. Kalcijski bubrežni kamenci nastaju oko 10 puta češće u odnosu na zdrave osobe. Simptomi zbog bubrežnih kamenaca mogu u do 40 posto slučajeva prethoditi simptomima uričnog artritisa.
Povišen krvni tlak nađe se u 25 do 50 posto bolesnika, a dva do 14 posto hipertoničara ima giht. Hipertenziji vjerojatno znatno pridonosi smanjena perfuzija bubrega u osoba s uričnim artritisom. Debljina je često udružena s hiperuricemijom i uričnim artritisom. Ona je često poveznica hiperuricemije, hipertenzije, hiperlipidemije i ateroskleroze. Nerijetko se nađe i hiperlipidemija, najčešće povišena vrijednost triglicerida.