Suvremen pristup tretiranju rane
Svaku ranu treba što prije dezinficirati, jer tako smanjujemo mogućnost kontaminacije i pospješujemo cijeljenje
Ljeti se prilagođavamo toplijim uvjetima u okolini i odijevamo laganije i oskudnije. Zbog toga su određeni dijelovi tijela izloženiji ozljeđivanju.
Kad treba potražiti liječničku pomoć:
- rana uporno krvari i kroz zavoj, iako ste krvarenje pokušali zaustaviti pritiskom preko sterilnog tupfera 15 minuta
- rana je jako kontaminirana (zagađena)
- rana je izazvana izravnim ugrizom životinje ili čovjeka
- niste sigurni je li u rani ostao djelić stranog tijela
- ozlijeđena osoba nije primila antitetanus u posljednjih 10 godina ili pet godina, ako je riječ o jako kontaminiranoj rani
- ozlijeđena osoba oboljela je od šećerne bolesti ili ima neku drugu kroničnu bolest.
Rana se najčešće definira kao prekid anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva ili organa, može nastati djelovanjem različitih čimbenika (mehaničkih, termičkih, kemijskih, bioloških, električnih) ili njihovom kombinacijom. U svakodnevnom životu najčešće su mehaničke ozljede, koje s obzirom na način nastanka i posljedicu dijelimo na rezne, ubodne, kidajuće, strijelne i ugrizne rane, zatim kontuzije, distorzije i ubode insekata.
Liječenje rana jedan je od najstarijih medicinskih problema. Povijest liječenja rana čak je starija i od povijesti medicine, vjerojatno stara kao ljudski rod. Tako iz doba oko 36.000 godina prije Krista potječu prvi dokazi da su Kromanjonci posjedovali oruđa koja nevjerojatno podsjećaju na skalpel i koštane igle s ušicom za zbrinjavanje rana.
Prvo nama poznato sustavno proučavanje rana datira iz starog Egipta, gdje u drevnim papirusima nalazimo opis zatvaranja rana i opise tehnika previjanja. Stari Grci rane su sistematizirali u 147 različitih vrsta. U rimskoj medicini postojali su cijeli protokoli tretiranja različitih vrsta rana (primjerice, liječenje oblozima od vina, telećeg mesa, kozjih jezika....). Tijekom srednjeg vijeka vojske su pratili tzv. ranarnici koji su zbrinjavali sve vrste ozljeda.
Tijekom stoljeća produbljivale su se spoznaje o vrstama ozljeda i načinima njihova tretiranja. Do velikog napretka u spoznaji o ranama i uklanjanju boli doveli su razvoj znanosti tijekom 19. i 20. stoljeća, razvoj bakteriologije te spoznaje o sepsi i postupcima antisepse. Napredak je vidljiv i u razumijevanju procesa presudnih za cijeljenje rana, tako da nam suvremena medicina nudi nove pristupe u liječenju rana.
Mikrobi ne miruju
Iako nam prilikom ozljeđivanja nije uvijek pri ruci obučeno zdravstveno osoblje, tijekom našeg školovanja dovoljno smo upoznali osnovne postupke prve pomoći i zbrinjavanja rana, koji uz moderne preparate nije više kompliciran i zahtjevan posao. Bitno je razumjeti osnove ozljeđivanja i znati što u kojem slučaju treba poduzeti.
Koža je naš najveći organ, a jedna od njezinih najznačajnijih funkcija je zaštita od djelovanja štetnih utjecaja iz okoline (odnosi se na sva moguća štetna fizikalna i kemijska djelovanja, kao i na naseljavanje potencijalno patogenim uzočnicima, sveprisutnim u našoj okolini). Bilo koja ozljeda kože pruža mogućnost da patogeni mikroorganizmi iz okoline kroz oštećenje dospiju u tkiva, gdje se u toploj i za njih hranjivoj sredini počinju ubrzano razmnožavati. Zato je svaku ozljedu važno što prije dezinficirati, bilo da je riječ o ogrebotini, ubodnoj rani, posjeklini ili nekoj drugoj vrsti ozljede, jer na taj način uništavamo mikroorganizme koji se mogu naći u rani ili njezinoj neposrednoj okolici. U slučaju da se rana ne dezinficira i zapusti, povećana je sklonost razvoju komplikacija (upala, gnojenje), pa se takve rane često moraju kirurški liječiti. Upalni procesi nerijetko se šire i na dublja tkiva (kosti, mišići i zglobovi), pri čemu je potrebno i bolničko liječenje.
Učinkovito i bezbolno
Sredstva za dezinfekciju koja su se nekad koristila, a i danas se još neopravdano u upotrebi, su alkohol, rakija i slični domaći antiseptici. Njihova primjena i nije baš ugodna jer jako peku i iritiraju ranu, a postoji opasnost i da alkohol kroz ranu prodre u krvotok, što može biti posebno opasno u dječjoj dobi. Dezinfekcija jodnom tinkturom izlaže vas opasnosti od nastanka alergijske reakcije i toksičnog djelovanja joda na štitnu žlijezdu.
Suvremena sredstva za dezinfekciju pripremljena su kao vodene otopine gotove za uporabu i mogu se koristiti za antiseptičku obradu sluznica, rana i granične kože uz sluznice. Takav proizvod je Octenisept®, koji sadrži vrlo aktivne supstancije (u 100 g vodene otopine sadrži 0,1 g octenidindihidroklorida i 2 g fenoksietanola), koje su u toj kombinaciji vrlo učinkovite i djeluju na velik broj patogenih mikroorganizama (bakterije, gljive, viruse, protozoe).
Octenisept® je pakiran u plastične bočice od 50 ml, s raspršivačem koji omogućuje njegovu higijensku primjenu. I pored svoje učinkovitosti na patogene mikroorganizme, njegova primjena na ranama nije bolna, zbog čega je pogodan za primjenu kod djece svih uzrasta. Kliničkim ispitivanjima utvrđeno je da ne postoji toksično, mutageno ni teratogeno djelovanje, pa se može preporučiti i trudnicama i dojiljama. Uz to, preparat je bezbojan i ne ostavlja mrlje. Važno je samo obilato ga raspršiti na ozlijeđeno područje i sačekati da se osuši, nakon čega ozljedu treba prekriti sterilnim zavojem i zaviti.
Nekoliko savjeta
Važne napomene za zbrinjavanje rane:
prije zbrinjavanja rane svakako operite ruke ili navucite sterilne rukavice
ako rana koja manje krvari, sačekajte da se krvarenje zaustavi, jer je jedna od funkcija krvarenja i čišćenje rane
ako je krvarenje obilnije, pokušajte ga zaustaviti direktnim pritiskom na ranu preko sterilnog tupfera
ako se krvarenje ne zaustavlja, obvezno potražite liječničku pomoć
ranu isperite hladnom vodom kako bi se odstranila eventualna nečistoća ili strana tijela
obilato pospite antiseptikom
prije prekrivanja rane sterilnom gazom ili zavojem sačekajte oko minutu da se naneseni antiseptik osuši.
|
