Prehranom protiv kroničnog umora
Umor je signal da u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i načinu razmišljanja treba nešto mijenjati
Suvremeni način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj umora. Ako se on iz dana u dan ponavlja i intenzivira, kumulira se i javlja kronični umor. Sindrom kroničnog umora u medicini je već potvrđen i prihvaćen kao dijagnoza, i ne javlja se samo kao sporadična pojava. Najkraće bi se mogao definirati kao subjektivni osjećaj nedostatka snage i energije.
Najčešći simptomi su: iscrpljenost, težina i tromost, bezvoljnost, nesanica ili osjećaj da se budimo neispavani, gubitak apetita ili pojačana želja za određenom vrstom hrane, npr. slatkim. Neki slikovito vole reći "da se osjećaju iscijeđeno ili pregaženo". Da bi se mogao definirati kao sindrom, kronični umor treba trajati najmanje šest mjeseci
Prevladavajući uzroci su stresan način života, nedovoljno kretanja i tjelesne aktivnosti (rekreacije) te nerazmjer fizičkog i mentalnog opterećenja organizma. Subjektivno ga prati osjećaj da premalo činimo za sebe, da se stalno iscrpljujemo i maksimalno angažiramo na poslu ili kod kuće. Preveliki i ambiciozni ciljevi koje si postavljamo, stalan život u žurbi i vremenskoj stisci samo pridonose stalnom umoru. Neki ni obrok ne mogu na miru pojesti. Gradske sredine to još dodatno potenciraju jer se mnogo vremena gubi u prometu, živi se u prenapučenim kvartovima, gdje je i parkiranje problem, u bankama i poštama čeka se u dugim redovima, više vremena provodi se u zatvorenim prostorima i stanovima, nedovoljno prozračenim i osunčanim, a često i pretrpanim zbog ograničena prostora.
Suprotno životu u gradu, ljudi koji žive na selu fizički su aktivniji, više vremena provode u prirodi i manje su izloženi vanjskim negativnim čimbenicima, poput smoga, ispušnih plinova automobila, elektromagnetskog zračenja i elektrosmoga (satelitske antene, mobiteli, televizori, računala).
Ljudi se stresu pokušavaju oduprijeti na različite načine: danima obilaze ordinacije, od obiteljskog liječnika do specijalista, pribjegavaju sedativima, utjehu nalaze u visokokaloričnoj hrani (najčešće slatkišima), odlaze u teretanu ili na neku od tehnika opuštanja (joga, meditacija i sl.).
Kronični umor postaje rizičan u situaciji kad više nismo sposobni obavljati svakodnevne aktivnosti, a nakupljeni umor iscrpljuje nas do te mjere da nam odgovaraju ležanje, mirovanje ili tek minimalne aktivnosti te težimo tome da budemo što više sami, jer nas iritira gomila ljudi.
Ako se ne prepozna na vrijeme, kronični umor može dovesti do ozbiljnih poremećaja u radu kardiovaskularnog i živčanog sustava. U konačnici slabi i prirodna otpornost organizma, pa je povećana sklonost upalama i autoimunim bolestima. Umor je zapravo zaštitni mehanizam protiv prekomjerne živčane aktivnosti, ujedno i signal da u stilu života, svakodnevnim životnim navikama i načinu razmišljanja treba nešto mijenjati.
Sistemom eliminacije do dijagnoze
Zadatak liječnika je da dijagnosticira postoji li neka organska ili psihička bolest u sklopu koje se umor javlja kao popratni simptom. Zato se dijagnoza sindroma kroničnog umora postavlja tek nakon što se isključe druge najčešće bolesti koje mogu dovesti do sličnih simptoma, kao što su slabokrvnost, poremećaj u radu štitne žlijezde koja regulira cjelokupni metabolizam, šećerna bolest ili depresija, premda svaka bolest može biti praćena osjećajem umora.
Kad isključimo te, ali i druge bolesti, možemo posumnjati da je ipak riječ o kroničnom umoru, čiji je najčešći osnovni uzrok dugotrajan stres koji dovodi do hormonalne neravnoteže. Dolazi do selektivnog pražnjenja određenih aminokiselina u mozgu i iscrpljivanja zaliha prijenosne tvari među živčanim stanicama, u spojevima preko kojih komuniciraju, a nazivamo ih sinapse.
U patofiziološkoj osnovi stresa javlja se neravnoteža između živčanog, hormonalnog i imunološkog sustava. Više se izlučuju tzv. hormoni stresa, adrenalin i kortizol (mogu dovesti do porasta krvnog tlaka, masnoća u krvi i poremećaja srčanog ritma), iscrpljuju se nadbubrežne i štitna žlijezda, koje više ne mogu izlučiti potrebnu količinu hormona u odnosu na svakodnevnu količinu stresa.
Kako si pomoći
Treba obratiti pozornost na:
- spavanje - potrebno je dovoljno sna, jer se živčane stanice u snu regeneriraju i opuštaju, ali važna je i kvaliteta sna
- dnevni ritam - usporiti ga
- preraspodjelu vremena - odvojiti vrijeme za rad i odmor (kreativni odmor), jer ljudski organizam nije robotiziran da testiramo njegove krajnje mogućnosti i maksimalno ga iscrpljujemo. Nužna je smjena umnog i fizičkog napora. Primjerice, radnik u polju odmorit će se nakon zdravog sna ili čitajući, a student koji nekoliko sati uči ili radi za računalom relaksirat će se vozeći bicikl, šetajući ili trčeći.
Stranica:
[1]
2
»
|
