Reumatologija

Prevencija u mladosti, zdrave kosti u starosti

Osteoporoza poprima razmjere prave epidemije i o njoj se govori kao o najčešćoj metaboličkoj bolesti razvijenog svijeta

Osteoporoza je bolest o kojoj se posljednjih desetak godina mnogo govori i piše. Iako je teško reći nešto novo, poražavajući epidemiološki podaci upućuju na to da je to bolest na koju je uvijek iznova potrebno upozoravati. S pravom, jer ta pritajena, asimptomatska metabolička bolest kostiju dovodi do smanjenja koštanog tkiva u tolikoj mjeri da je rizik prijeloma izrazito povećan, a često se dijagnosticira tek nakon dramatična događaja, kao što je prijelom kralješka, bedrene kosti ili podlaktice, deformiteta, izrazito smanjenje pokretljivosti te invaliditeta.
Bolest je to koja pogađa kako pojedinca tako i javno zdravstvo. Bolest poroznih kostiju poprima razmjere prave epidemije, pa se o njoj govori kao o najčešćoj metaboličkoj bolesti razvijenog svijeta. Statistički podaci pokazuju da osam do deset posto svjetske populacije, odnosno svaka treća osoba, boluje od osteoporoze, a u Hrvatskoj je dijagnosticirana kod 25 posto žena starijih od 50 godina. Čak do 15.000 žena godišnje doživi prijelom kuka, a 20 posto bolesnika s prijelomom kuka umire u prvoj godini nakon prijeloma. Stoga osteoporozi treba posvetiti punu pozornost, kako u prevenciji tako i u liječenju.

I kosti su organ

Uloga koštanog sustava u organizmu vrlo je važna. Kosti su mehanička potpora, daju oblik tijelu, omogućuju kretanje i istodobno su skladište mnogih kemijskih tvari nužnih za normalno funkcioniranje organizma. Koštanu masu čini ukupna količina koštanog tkiva u kosturu, od čega većinu čini elastična, proteinska potporna tvar, kolagen i najvažniji mineral kalcij, koji daje čvrstoću.
Kosti su organ koji se cijelog života neprekidno mijenja i preoblikuje, a njihova pregradnja (metabolizam) vrlo je dinamičan proces. Odvija se u dvije faze, od kojih je prva resorpcija (razgradnja) koštanog tkiva, nakon koje dolazi do druge, sporije faze, a to je izgradnja novog koštanog tkiva, što završava mineralizacijom kostiju. U izgradnji i razgradnji sudjeluju posebne specijalizirane stanice - osteoblasti i osteoklasti.

Vršna koštana masa u fokusu

Ravnoteža pregradnje kostiju ovisna je o mnogim čimbenicima, od kojih su najvažniji parathormon (PTH) koji luče paratireoidne žlijezde, kalcitonin koji luči štitnjača te spolni hormoni (estrogeni i testosteron). Uz to što je odgovoran za mnoge funkcije u tijelu, kao što su pravilan rad srca, mišića i živčanog sustava te za neometan proces zgrušavanja krvi, kablcij je važan mineral koji osigurava čvrstoću kostiju.
Na kvalitetu koštanog tkiva u kasnijem životnom razdoblju osobito utječe veličina koštane mase u mladosti, tj. vršna koštana masa, koja se dostiže između 20. i 25. godine života. Uz veću vršnu masu manja je vjerojatnost razvoja osteoporoze i prijeloma kosti. Čimbenici koji određuju vršnu masu su gensko naslijeđe, spol (žene su ugroženije), etnička pripadnost (Afrikanke su otpornije), hormoni, unos kalcija i vitamina D u organizam te tjelesna aktivnost.
Izgradnja koštane mase tijekom života opada, tako da već nakon 30. godine razgradnja dostiže izgradnju. Nakon 40. godine svi gube 0,5 posto koštane mase, a nakon ulaska u menopauzu u žena se taj postotak udvostručuje.
Ako je gubitak koštane mase blaži, govorimo o osteopeniji, a osteoporoza je rezultat jačega gubitka koštane mase i poremećaja koštane mikrostrukture, uz krhke i lomljive kosti. Razvija se bez simptoma, a prvi su često prijelom kralježaka, kuka ili podlaktice, i to čak i nakon neznatnih trauma. Nakon jakog gubitka kalcija, kralješci se jednostavno drobe i dovode do pogrbljena držanja ili kifoze, pa bolesnici mogu izgubiti na visini i do 15 cm.

Što pogoduje razvoju

Osteoporoza se može pojaviti kao lokalna ili opća, tj. može zahvatiti dio ili cijeli koštani sustav. Razlikujemo primarni i sekundarni tip. Primarni čine postmenopauzalna i starosna osteoporoza, a sekundarni nastaje zbog drugih bolesti, kao što su bolesti endokrinog sustava, osobito štitnjače, probavnih organa, bubrega, zatim upalnih i malignih bolesti, operativnih zahvata, dugotrajne imobilizacije ili primjene nekih lijekova (naročito kortikosteroida, hormona štitnjače, antiepileptika, antacida, imunomodulatora, antikoagulansa, nekih hormona za liječenje endometrioze, kolestiramina) koji uzrokuju brži gubitak koštane mase.