Život nakon infarkta srca
Kad se infarkt dogodi, preostaje nam liječenje uzročnih čimbenika promjena loših životnih navika te primjena lijekova
Intervju: prof. dr. sc. Stojan Polić, dr. med., spec. internist - kardiolog, voditelj Odjela za bolesti srca i krvnih žila Klinike za unutarnje bolesti, KB Split
Razgovarao: Hrvoje Mostečak
Bolesti srca i krvnih žila vodeće su bolesti čovjeka zapadne civilizacije. Tako, primjerice, od infarkta srca godišnje u svijetu umre petnaestak milijuna ljudi. Što je to zapravo infarkt srca i kako nastaje?
Riječ je o začepljenju jedne ili više ovapnjenjenih krvnih žila koje hrane srčani mišić, s njegovim posljedičnim odumiranjem. Na taj način pogođeni srčani mišić s jedne strane gubi na snazi kontrakcije, što dovodi do slabljenja funkcije i njegova popuštanja, a s druge vezivom nadomješten srčani mišić može biti ishodište različitih, nerijetko po život opasnih aritmija. U pozadini toga događanja je proces ateroskleroze, tj. ovapnjenja, do kojeg vode različiti čimbenici rizika, kao što su pušenje, visok arterijski tlak, šećerna bolest, povišene vrijednosti masnoća u krvi i debljina.
Možemo li se zaštititi od nastanka infarkta srca?
Na navedene čimbenike rizika možemo utjecati promjenom loših životnih navika, primjerice nepušenjem, pravilnom prehranom i redovitom umjerenom tjelesnom aktivnošću te uzimanjem odgovarajućih lijekova, poput onih za liječenje visokoga krvnog tlaka, šećerne bolesti ili povišenih masnoća. Na druge čimbenike rizika, poput naslijeđa, starije životne dobi ili muškoga spola, ne možemo utjecati. Kad se infarkt dogodi, preostaje nam liječenje bolesti koje predstavljaju čimbenike rizika, promjena loših životnih navika te primjena lijekova.
Koje lijekove treba uzimati nakon infarkta srca?
Riječ je o skupini lijekova za koje postoje utemeljeni znanstveni dokazi, odnosno kontrolirani klinički pokusi o učinkovitosti, izvedeni na tisućama bolesnika, na točno određen, odgovarajući znanstveni način i pod kontrolom međunarodnih medicinskih institucija. Među takve lijekove spadaju beta blokatori, primjerice bisoprolol, karvedilol ili atenolol; antiagregacijski lijekovi, poput acetilsalicilne kiseline; statini, primjerice simvastatin i atorvastatin; ACE inhibitori, primjerice perindopril, ramipril i lizinopril.
Sve se više govori o omega-3 masnim kiselinama i zaštiti srca. Ima li to stvarnu znanstvenu podlogu?
Poznato je da se kod Eskima, koji konzumiraju meso morskih sisavaca, primjerice tuljana i kita, znatno rjeđe javlja infarkt srca i smrtnost povezana s tom bolesti. Došlo se do spoznaje da se takva povoljna događanja mogu pripisati povećanoj količini omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina koje se nalaze u tim morskim sisavcima. Uz to, ispitivanja visoko koncentriranih omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina potaknuta su nakon spoznaja dobivenih iz epidemioloških studija: prisutnost ribljih višestruko nezasićenih masnih kiselina u prehrani praćena je smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.
Osim antiaritmijskog djelovanja, postoje li i drugi načini na koji omega-3 masne kiseline štite srce i krvne žile?
Omega-3 višestruko nezasićene masne kiseline smanjuju i razinu triglicerida u plazmi preko lipoproteina vrlo niske gustoće, povoljno djeluju na sprječavanje mogućeg nastanka ugruška u krvnim žilama i stabiliziraju arterijski tlak.
Nedavno je na dopunsku listu lijekova HZZO-a za bolesnike koji prebole infarkt srca došao novi lijek Omacor. U čemu je njegova važnost?
U tom se lijeku u 90-postotnoj koncentraciji nalaze etilni esteri omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina, i to eikozapentaenoičke i dokozaheksaenoičke kiseline. Riječ je o esencijalnim masnim kiselinama važnima za normalan rad stanica i ne mogu se sintetizirati u našem tijelu nego se moraju unijeti hranom ili u koncentriranom obliku. Omega-3 masne kiseline nakupljaju se u membrani srčane stanice i tako je stabiliziraju te štite od aritmija. Mehanizam djelovanja je antiaritmijski u uvjetima slabe prokrvljenosti srca. Tako se objašnjava smanjenje smrtnosti za 20 posto te rizika od iznenadne smrti za čak 45 posto. Važno je istaknuti da Omacor ne zamjenjuje nijedan postojeći lijek i nije zamjena za mediteransku ili sličnu dijetu, pa ni u slučaju konzumiranja većih količina ribe, u kojoj se nezasićene masne kiseline nalaze u najvećoj koncentraciji.
Koja je njegova uloga u smanjenju smrtnosti nakon infarkta srca?
Dvije studije uvrstile su ovaj lijek u suvremeno liječenje bolesnika koji su preboljeli infarkt. To su DART i ispitivanje GISSI-Prevenzione, koje je definitivno potvrdilo njegovu učinkovitost na smanjenje smrtnosti bolesnika nakon infarkta. U 11.324 bolesnika s preboljelim infarktom koji su bili na mediteranskoj dijeti, uz uobičajenu terapiju, slučajnim odabirom polovici ispitanika ordiniran je Omacor. Tijekom prosječno tri i pol godine, bolesnici su uzimali jednu kapsulu dnevno i znatno su manje umirali u odnosu na one koji ga nisu uzimali. Štoviše, riječ je o pravom kliničkom pokusu koji, ako bolesnike nakon infarkta srca zaista želimo liječiti na pravi način, obvezuje liječnike na propisivanje, a bolesnike na uzimanje.
Po čemu se Omacor razlikuje od drugih pripravaka omega-3 masnih kiselina?
Budući da na tržištu postoje slični pripravci, valja naglasiti razliku. Omacor je lijek koji sadrži 1000 mg 90-postotnih etilnih estera omega-3 višestruko nezasićenih masnih kiselina i posjeduje vrlo jake znanstvene dokaze o stvarnom smanjenju rizika od ukupne i iznenadne, tj. nagle smrti u bolesnika nakon infarkta srca. Jedna kapsula dnevno dokazano smanjuje rizik od iznenadne smrti čak za 45 posto.
Ostali oblici sadrže bitno manju dozu od oko 10 do 30 posto nezasićenih masnih kiselina i registrirani su kao dodaci prehrani. Nemaju dokaze o učinkovitosti, a bolesnici ih uzimaju nekontrolirano, katkad i za nejasne indikacije. Uz to, ti oblici ne sadrže etilne estere, nego estere glicerola koji ne omogućuju 24-satno djelovanje.
Etilni esteri omega-3 masnih kiselina u Omacoru omogućuju sporu apsorpciju, s posljedičnom stalnom i visokom koncentracijom slobodnih omega-3 masnih kiselina u krvi. Zato je za uspješnu zaštitu dovoljna samo jedna kapsula na dan. Njegovu važnost prepoznalo je i Europsko kardiološko društvo i uključilo ga u svoje smjernice za liječenje bolesnika koji su preboljeli infarkt.
|
