Biljna ljekarna

Tajni svijet mirisa

Drevna snaga mirisa i njihov utjecaj na sve razine funkcioniranja ljudskog bića i danas jednako zadivljuju

Aromaterapija je svaki postupak primjene čistih prirodnih eteričnih ulja u svrhu poboljšanja stanja čovjekova bića na fizičkoj, emotivnoj, mentalnoj ili duhovnoj razini. S obzirom na moć djelovanja eteričnih ulja na svim razinama ljudskog bića, aromaterapija se preporučuje svakome tko želi posvetiti više pozornosti vlastitom zdravlju, te osobama kojima je zdravlje ugroženo ili osjećaju kronični gubitak volje i energije.
Aromaterapija se ubraja u komplementarne grane medicine, a ono što joj daje najveći značaj i zbog čega je specifična jest holistički pristup, odnosno cjelovitost. Naime, ne bavi se samo suzbijanjem simptoma bolesti, nego pokušava pronaći uzroke problema u organizmu i na njih djelovati ciljano, tako da snažno aktivira unutarnje sposobnosti samoizlječenja. Podržava i ostale komplementarne grane medicine, energetske tehnike i konvencionalnu medicinu.
Gotovo nema životnog ili radnog područja gdje ne nalazi svoje mjesto. U školama i radnom okruženju za poboljšanje koncentracije i jačanje kreativnosti, u ordinacijama za ublažavanje neugodna antiseptičkog mirisa ili ublažavanje straha, u trgovinama za uspostavljanje povjerenja između kupca i prodavača, u osobnoj kozmetici i preparatima, u spavaćoj sobi za ugodan san…

Tisućljetna tradicija

Povijesno gledano, aromaterapija je već tisućljećima prisutna u svim kulturama. Kinezi su prvi koristili mirise u terapeutske svrhe, palili su mirisne štapiće i pomoću njih stvarali harmoniju i ravnotežu. Egipćani su esencije biljaka koristili za balzamiranje, u medicinske svrhe, za izradu kozmetičkih preparata, ulja i masti za masažu, ili su ih palili radi podizanja raspoloženja. Brojni recepti ljekovitih pripravaka pronađeni su urezani u zidove laboratorija i na papirusima. Svećenici su mirise koristili u vjerske i mistične svrhe, a svaka važna osoba imala je svoj miris.
Grci su svoje znanje o aromaterapiji preuzeli od Egipćana. Hipokrat je napisao knjigu o ljekovitom djelovanju 300 biljaka, a naglašavao je čudotvorno djelovanje aromatične kupke i masaže na produljenje života. Dioskorid je prevodio slične materijale s perzijskog, hebrejskog, arapskog i drugih jezika i napisao knjigu "De materia medicina", u kojoj opisuje ljekovito djelovanje 500 biljaka.
Rimljani su mirisna ulja najviše koristili u kupkama i za masažu. Arapi su izrađivali ljekovite pripravke i parfeme, a mirisima su pročišćavali zrak i dezinficirali odjeću kako bi se zaštitili od bolesti. Avicena, arapski liječnik, fizičar, kemičar i alkemičar, unaprijedio je destilaciju kao metodu dobivanja eteričnih ulja izumivši navojnicu za hlađenje. Posebno se zauzimao za aromaterapeutsku masažu i uvođenje voćne dijete kako bi se tijelo lakše riješilo otrova. Napisao je i knjigu "Kanon medicine", u kojoj opisuje djelovanje ljekovitog bilja i mogućnosti liječenja esencijama biljaka za koje je tvrdio da jačaju duh i tijelo.
Tvorac imena aromaterapija je francuski kemičar Rene-Maurice Gattefosse, koji se u početku zauzimao za korištenje eteričnih ulja samo u kozmetičkim pripravcima, što se promijenilo nakon što je osobno iskusio njihovu ljekovitost, odnosno antiseptičko i analgetičko djelovanje. Naime, u svom laboratoriju doživio je nezgodu i zadobio opekline na ruci koje je tretirao čistom esencijom eteričnog ulja lavande. Bolovi su brzo nestali, a rana je zacijelila bez ožiljka.
Engleska kozmetičarka Margaret Maury jedna je od prvih koja je počela koristiti eterična ulja za masažu. U Londonu je otvorila kliniku za aromaterapiju jer je vjerovala da eterična ulja mogu pomoći kod mnogih bolesti, a zatim osnovala Shirley Price Internacional College of Aromatherapy. Napisala je nekoliko knjiga o aromaterapiji i eteričnim uljima.
Aromaterapija pomalo počinje dolaziti do izražaja i u Hrvatskoj. Donedavno su se eterična ulja najčešće koristila u mirisnim lampicama, no danas se sve više provode aromaterapeutske masaže koje rezultiraju fizičkim i mentalnim opuštanjem, a pomažu i kod mnogih zdravstvenih problema.

Višestruka primjena eteričnih ulja

Eterična ulja lako su hlapljive tekućine koje se dobivaju ekstrakcijom iz različitog ljekovitog bilja ili njegovih dijelova (cvijet, list, korijen), a glavna im je odlika snažan, intenzivan i karakterističan miris. Unatoč izrazu "ulje", riječ je o potpuno nemasnim tekućinama, koje po kemijskom sastavu predstavljaju složene smjese velikog broja organskih spojeva, od kojih mnogi imaju snažno fiziološko djelovanje.
Eterična ulja mogu se koristiti na različite načine, pa razlikujemo sljedeće aromaterapeutske metode/postupke: aromatična kupka, aromakomprese (oblozi), inhalacija, aroma masaža, lokalno utrljavanje, ispiranje usta i grla, rektalna/vagionalna primjena, korištenje u osobnim kozmetičkim preparatima, primjena u sauni itd.