Pažljivo za volanom
Potreban je brz povratak uobičajenim aktivnostima i što ranija mobilizacija radi prevencije dulje nesposobnosti
Trzajne ozljede vratne kralježnice (istegnuće ili distenzija vratne kralježnice i paravertebralne muskulature; whiplash injury) sve su učestalije, prije svega zbog povećana broja prometnih nezgoda, kronifikacije simptoma i financijske kompenzacije. U svijetu se posljednjih 20-ak godina bilježi prava epidemija trzajnih ozljeda, a u nas tek u posljednjih nekoliko godina.
U SAD-u se godišnje dogodi približno 3,8 milijuna prometnih nezgoda s trzajnom ozljedom vrata.
Tipično je posrijedi nagla, najčešće prisilna ozljeda vratne kralježnice, kad pri naletu jednog vozila na drugo straga dolazi do pomaka glave natrag, a zatim i do izrazita pomaka naprijed, uz ozljedu mekih tkiva. Vozilo koje je udareno najčešće se nalazi u zaustavljenom položaju. No, ozljeda varira u jačini simptoma i patomorfološkim promjenama - od minimalnih napuknuća mišićnih vlakana pa sve do prijeloma vratne kralježnice s pritiskom na leđnu moždinu.
Nerazmjer subjektivnog i objektivnog
Između trenutka nastanka ozljede i pojave simptoma može proći i nekoliko sati, pa čak i do dva dana. U kliničkoj slici postoji znatan nerazmjer između subjektivnih tegoba koje navodi bolesnik i objektivnih kliničkih znakova koji se mogu utvrditi pri pregledu. Prevladava bol u području vratne kralježnice, stražnjem dijelu glave, uz bolove među lopaticama. U nekih bolesnika javljaju se osjećaj vrtoglavice, smetnje vida, uz mučninu, a katkad i trnci u šakama. Vrlo rijetko javlja se slabost mišića šaka trajnije naravi.
Prema prijedlogu radne skupine iz kanadske države Quebec (Quebec Task Force - QTF), osnovane posebno radi definiranja, klasifikacije i liječenja trzajnih ozljeda vrata, trzajna ozljeda klinički je korelat povezan s navedenom ozljedom i može se podijeliti prema stupnjevima.
Simptomi i znaci koji se mogu manifestirati u svim stupnjevima uključuju: nagluhost, vrtoglavicu, šum u uhu (tinitus), glavobolju, gubitak memorije, teškoće gutanja.
Podjela prema vremenskoj osnovici ima zadaću pravodobna prepoznavanja i liječenja trzajnih ozljeda vratne kralježnice koje tendiraju prelasku u kronicitet, a obično su karakterizirane ozbiljnijim kliničkim slikama i znatnim implikacijama na socijalno-zdravstveni sustav. Kontinuiranost tegoba i radna nesposobnost 45 dana nakon inicijalne ozljede važna su upozorenja o mogućem kronicitetu i zahtijevaju ozbiljnu kliničku intervenciju i pravodobnu interdisciplinarnu kliničku konzultaciju.
Podjela trzajne ozljede po stupnjevima
| Stupanj |
Klinička prezentacija |
| 0 |
bez subjektivnih tegoba i bez objektivnih znakova |
| 1 |
bol i zakočenost u vratu bez objektivnih znakova |
| 2 |
subjektivne tegobe uz ukočen ili bolan vrat i napete mišiće |
| 3 |
ukočen i bolan vrat uz neurološko oštećenje |
| 4 |
subjektivni znaci uz prijelom ili dislokaciju |
Neke posebnosti
Kasni whiplash sindrom - Većina bolesnika nakon takvih ozljeda oporavi se tijekom tri do šest mjeseci. No, znatan dio (prema velikoj retrospektivnoj studiji oko 25 posto) i dalje ima tegobe poput kontinuiranih bolova u vratu, često udruženih s glavoboljama, lošim snom, trncima u šakama, uz psihičku napetost i depresiju. Ta grupa, nazvana "kasni whiplash sindrom", unatoč inicijalnoj maloj traumi, predstavlja veliki terapijski problem zbog kontinuiteta simptoma.
Iako patologija nije poznata, mnogo činitelja udruženo je s pojavom traume ili perzistiranjem simptoma, a mogu biti značajni i u prognostičkom smislu. Velika brzina pri naletu stražnjeg automobila, veća šteta na vozilu, brz ili intenzivan početak simptoma na vratu inicijalno te značajnije smanjenje opsega pokreta pri inicijalnoj prezentaciji udruženi su s jačom traumom. Prisutnost neuroloških znakova i oštećenja koštanih struktura također spadaju u tu kategoriju.
Viša životna dob, trnci u rukama, cervikalne spondiloze na radiogramima i inicijalno smanjenje kognitivnih funkcija udruženi su s perzistiranjem simptoma, ali ne i nužno s jačom traumom.
Psihološki utjecaji, poput anksioznosti, iritabilnosti te kroničnog umora, igraju nedvojbeno važnu, iako ne posve razjašnjenu ulogu u kasnom whiplash sindromu. Jedini zasad potvrđeni psihološki poremećaj, koji igra ulogu u duljini perzistiranja postojećih simptoma, je spomenuti manjak kognitivnih funkcija na početku. Kao mogući čimbenik u nekim slučajevima spominje se i posttraumatski stresni poremećaj, dobro poznata posljedica prometnih nezgoda, osobito stoga što neki simptomi traume mogu biti zajednički i navedenom sindromu, poput glavobolja, parestezija, umora i depresije.
Money, money, money - I na kraju valja spomenuti skupinu bolesnika koji računaju na financijsku kompenzaciju te stoga svjesno produljuju i uvećavaju određene tegobe. Jedan dio njih moguće je prepoznati po navođenju nemogućih kliničkih simptoma i pronalaženju nekonzistentnih kliničkih znakova.
Spriječiti kronične tegobe
Kliničko liječenje bolesnika s trzajnom ozljedom vratne kralježnice kao samostalne ozljede je samolimitirajuće u većini slučajeva. Ipak, u prva tri stupnja navedene klasifikacije preporučuju se odmor, kratkotrajno korištenje Schanzova ovratnika, promocija aktivnosti i konzervativno liječenje. IV. stadij QTF klasifikacije spada u kiruršku domenu liječenja. U svakom slučaju, najvažnije načelo je prevencija kroniciteta.
Intervencije koje promoviraju pokret i aktivnost, kao što su mobilizacije, manipulacije i medicinske vježbe u kombinaciji s analgeticima ili nesteroidnim antireumaticima, mogu skratiti vrijeme oporavka bolesnika. Korištenje tih procedura može biti korisno u II. i III. stupnju ozljeda, ali produljena upotreba mekih ovratnika, odmor ili općenito inaktivnost produljuju nesposobnost bolesnika.
U većini slučajeva nužni su brz povratak uobičajenim aktivnostima i što ranija mobilizacija radi prevencije dulje nesposobnosti. Preporuke za strogo mirovanje u svakodnevnoj praksi vrlo su česte, ali trebaju biti limitirane na što kraću mjeru.
Propisivanje medikamentozne terapije ima simptomatsku vrijednost. Najčešće se propisuju "čisti" analgetici ili nesteroidni antireumatici u ranoj fazi nakon ozljede. U III. stupnju, posebice u akutnoj fazi, može biti potrebna povremena primjena jačih (katkad i opijatnih) analgetika. Mišićni relaksansi nemaju svoje mjesto u liječenje trzajnih ozljeda. Samo povremeno, obično u kroničnim slučajevima, može biti potrebna primjena malih doza trankvilizatora ili antidepresiva.
Trzajna ozljeda vratne kralježnice, kao mehanizam nastanka ozljede i klinički korelat koji je prati u većini slučajeva, benigan je događaj kod velikog broja bolesnika, s potpunim oporavkom tijekom šest mjeseci, no kod nekih bolesnika ostaju trajne posljedice, pa je u tom slučaju riječ o značajnom socioekonomskom i zdravstvenom problemu.
|
