Oftalmologija

Podmukli neprijatelj dobrog vida

Kronični glaukom se razvija vrlo polako, bez ikakvih simptoma ili znakova upozorenja, postupno uništavajući najprije periferni vid

Više od jednog oblika

Primarni glaukom - Postoje različite vrste glaukoma. Najčešći je tzv. primarni glaukom koji se dijeli na rjeđi akutni oblik i najčešći kronični oblik (o kojem ćemo zapravo i govoriti u članku).

• Akutni oblik je još poznat i kao glaukom "uskog ili zatvorenog kuta". Naime, kut koji čine korijen šarenice i rožnica toliko je uzak da uslijed čimbenika koji šire zjenicu (uzbuđenje, boravak u tami, primjena lijekova koji šire zjenicu), a ponekad i bez definiranog povoda, dolazi do zatvaranja kuta, što znači sprječavanje otjecanja očne vodice kroz trabekularni sustav. Za razliku od kroničnog glaukoma, manifestacija je vrlo burna i zahtijeva žurnu intervenciju pa možemo reći da bolest počinje poput "groma iz vedra neba". Na izgled zdrav čovjek postaje težak bolesnik, s jakim bolovima u jednom oku i licu, pojavom duginih boja oko izvora svjetlosti, glavoboljom, mučninom i povraćanjem, ali i dramatičnim "padom" vida. Ukoliko se očni tlak ne snizi unutar nekoliko sati pomoću lijekova ili operativnog zahvata (laserska iridotomija ili kirurška iridektomija), može doći do ozbiljnih i trajnih oštećenja vida. Napadi su četiri put češći u žena u odnosu na muškarce. Godišnje se javlja 5-10 slučajeva na 100.000 stanovnika.
• Kronični oblik (glaukom "otvorenog kuta") je najčešći oblik, od kojeg boluje oko 2%svjetske populacije. Razvija se vrlo polako, bez ikakvih simptoma ili znakova upozorenja, postupno uništavajući najprije periferni vid. To znači da bez kontrole
  očnog tlaka ne možete ni slutiti da bolujete od glaukoma sve dok se vidno polje ne počne sužavati. Ukoliko ne započnete s liječenjem, vidno polje se sužava i svodi na vid koji podsjeća na pogled kroz tuljac novina ili dalekozor pa sve do sljepoće. Srećom, to se može spriječiti. Jednom kad je ustanovljen povišeni očni tlak, slijede redovite oftalmološke kontrole i svakodnevno korištenje lijekova (kapi za oči) koje odredi oftalmolog.

Sekundarni glaukom - Glaukom ponekad može biti rezultat neke očne bolesti (npr. upale, ozljede, oštećenja i pomaci očne leće, krvno-žilne bolesti oka, šećerna bolest, tumori oka) te se stoga naziva sekundarni glaukom.

Urođeni (kongenitalni) glaukom - Srećom je najrjeđi oblik kada se dijete već rađa s glaukomom zbog nepravilnosti u razvoju oka. To je vrlo rijetka, ali ozbiljna bolest. O ozbiljnosti govori i podatak da je 2-15% djece s glaukomom smješteno u ustanovama za slijepe.

Mogućnosti na raspolaganju

Slika 3 - Promjene vidnog polja kod kroničnog glaukoma

• Akutni glaukom (glaukom zatvorenog kuta) - Oftalmolog vam u početku daje terapiju koja se sastoji od tableta, intravenske injekcije i očnih kapi. Kasnije, kad se očni tlak normalizira, može se napraviti kirurški zahvat (laserska iridotomija ili kirurška iridektomija), obično s ciljem prevencije pojave napada.
  Laserska operacija se provodi u ambulantnim uvjetima i obično se, prevencije radi, provodi i na drugom oku (koje u tom trenutku nije zahvaćeno). Oko se anestezira očnim kapima te se pomoću lasera napravi mali otvor na šarenici koji će očnoj vodici omogućiti nesmetani protok iz stražnje u prednju sobicu, a zatim u odvodni (trabekularni) sustav.
  Kirurškom iridektomijom se postiže isti cilj, ali se operacija provodi u operacijskoj sali pod operacijskim mikroskopom. U lokalnoj anesteziji se napravi razrez na šarenici kroz ubodni otvor na rožnici. Ovakav zahvat se, osim u preventivne svrhe, radi i u slučajevima kada se ne postiže dostatno sniženje očnog tlaka lijekovima.
  Nakon oba zahvata odmah se otpuštate na kućnu njegu, s tim da dan poslije zahvata trebate obavezno doći na kontrolu očnog tlaka. Isto tako, trebate koristiti očne kapi za snižavanje tlaka koje vam propiše oftalmolog.
• Kronični glaukom (glaukom otvorenog kuta) - Kronični glaukom se liječi pomoću očnih kapi ili tableta (inhibitor karboanhidraze - acetazolamid) koje snižavaju očni tlak, omogućavajući bolje otjecanje očne vodice ili smanjujući njeno stvaranje. Ponekad se koristi više vrsta očnih kapi ili kombinacija očnih kapi i tableta. Od očnih kapi se primjenjuju lijekovi iz grupe miotika (pilokarpin, karbakol), blokatora beta-adrenergičnih receptora (timolol, betaksolol, levobunolol), prostaglandina (latanaprost), alfa-2-agonista (brimonidin tartrat) i inhibitora karboanhidraze (dorzolamid, brinzolamid). Neki preparati mogu izazvati iritaciju i nelagodu oka, a neki dovode do suženja zjenice, što može biti poteškoća za starije osobe ukoliko imaju i mrenu (kataraktu). Korištenjem očnih kapi moguća je tzv. sistemska resorpcija, što znači da lijek prodire u krvotok pa je potreban dodatni oprez ukoliko postoje određene pridružene bolesti. Dakle, odabir i način primjene lijeka isključivo određuje oftalmolog, stoga nemojte samostalno odabirat očne kapi!
  Kada medikamentozna terapija nije dostatna, u nekim slučajevima se provodi operativni zahvat, koji može biti kirurški (trabekulektomija) ili pak laserski (trabekuloplastika). Ukoliko vaš oftalmolog smatra da je potreban kirurški zahvat, a vi već imate djelomično suženo vidno polje, treba reći da se, na žalost, operacijom ne može vratiti izgubljeno. U ovom slučaju operacija služi da bi se što učinkovitije snizio očni tlak.