English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Nutricionizam

 ostali članci
  

Neugledna mahunarka zlata vrijedna

  

Voće u prehrani - znamo li dobro odabrati?

  

Korist ili šteta od soje?

svi članci »

Nutricionizam

Kako izbjeći oksidacijski stres

Podijeli

Autor:
dr. sc. Tea Bilušić, nutricionistica
objavljeno u broju 57 (12/07)

Kako izbjeći oksidacijski stres

Neke bolesti upravo su rezultat neodgovarajućeg unosa antioksidacijskih nutrijenata iz hrane

Stranica: [1] 2 »

Život na zemlji bez kisika teško je zamisliti. Ipak, taj toliko potreban element skriva i jednu tamnu stranu kojoj suvremena znanost pridaje sve veće značenje. Kod aerobnih organizama, kakav je i naš, kisik se na kraju respiratornog lanca u mitohondrijima pretvara u vodu. Mitohondriji su tvornice energije u našim stanicama bez kojih ne bi bio moguć metabolizam. No, sastavni dio našega metabolizma je i stvaranje tzv. slobodnih radikala, što je zajednički naziv za bilo koju tvar sposobnu za samostalno postojanje, ali koja sadrži jedan ili više nesparenih elektrona. Radikali su stoga izrazito reaktivni kemijski oblici s obzirom na to da nespareni elektroni nastoje spariti tvoreći stabilne elektronske veze. Jedan od najštetnijih iz ove skupine kemijskih oblika je superoksid radikal (O2). Za njega se često koristi i naziv reaktivni oblik kisika, koji svojim štetnim djelovanjem izaziva oksidacijska oštećenja stanica i tkiva. U mitohondrijskom respiratornom lancu stvara se kontinuirano tijekom aerobnog metabolizma (potreban kisik), pa je utvrđeno da 1 do 2 posto ukupnog broja elektrona koji prolaze respiratornim lancem nikad ne stigne do kraja nego stvara superoksid radikal. Taj radikal može nastati i kao posljedica djelovanja imunološkog sustava, preciznije leukocita koji u okružju mikroorganizama ili nekih drugih patogena počinju proizvodnju velikog broja superoksida. Postoje, naravno, i vanjski izvori toga štetnog radikala, od kojih su najvažniji dim cigarete i zagađivači iz okoliša.
Uz superoksid radikal, po reaktivnosti i štetnosti izdvaja se hidroksi radikal (OH˙), najreaktivniji radikal kisika u kemiji. Napada sve biološke molekule čim dođe u kontakt s njima (lipide, proteine, DNA). Razarajući građevne elemente DNA, izaziva mutacije čije nakupljanje u organizmu, prema nekim znanstvenim teorijama, uzrokuje mnoga degenerativna oboljenja (srčana oboljenja, rak, Alzheimerova i Parkinsonova bolest). Postoji teorija prema kojoj je proces starenja upravo posljedica djelovanja slobodnih radikala.

Protuteža - antioksidacijski obrambeni sustavi

Tvari koje štite stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala (npr. vitamin E, vitamin C, beta-karoten i selen) nazivaju se antioksidansi. Mogu biti enzimatske ili neenzimatske prirode. Ljudski organizam raspolaže s tri najznačajnija enzimatska antioksidacijska obrambena sustava, a to su superoksid dismutaza (SOD), katalaza i glutation peroksidaza. Svi oni djeluju tako što održavaju ravnotežu između prooksidansa i antioksidansa u organizmu, sprječavajući tako nastanak degenerativnih oboljenja za koja se smatra da su povezana s njihovim štetnim djelovanjem. Čini se da ljudski organizam raspolaže antioksidacijskim mehanizmom obrane, koji djeluje tako da uravnotežuje odnos prooksidansa i antioksidansa. Priroda te ravnoteže još nije posve razjašnjena.
Neravnoteža između njih i razine sustava antioksidacijske obrane izaziva oksidacijski stres. Većina stanica sposobna je tolerirati blagu neravnotežu zahvaljujući spomenutom reparacijskom sustavu koji prepoznaje i uklanja oksidacijska oštećenja molekula, odnosno stanice su, što je njihov odgovor na stres, sposobne povećati antioksidacijsku obranu. Sustav obrane poprilično je uvjetovan i primjerenom prehranom, tako da nepravilan režim prehrane može dovesti do oksidacijskog stresa. Neke bolesti upravo su rezultat neodgovarajućeg unosa antioksidacijskih nutrijenata iz hrane.

Do oksidacijskog stresa može dovesti i metabolizam različitih lijekova i toksina. Neki se lijekovi, naime, zbog djelovanja sustava enzima citokroma P450 u organizmu pretvaraju u slobodne radikale. Neodgovarajući unos antioksidacijskih nutrijenata može povećati oštećenja izazvana lijekovima, toksinima i zagađivačima iz okoliša.
Kad je organizam izložen akutnom oksidacijskom stresu, slobodni radikali sposobni su prouzročiti mnoga oštećenja direktnim ili indirektnim napadom na spomenute biološke molekule.

Proces oksidacije nepoželjna je pojava i u hrani, prije svega onoj životinjskog podrijetla. Stoga jača zanimanje prehrambene industrije za antioksidansima, osobito onima iz prirodnih izvora. Voće i povrće njihov su primarni izvor, a najbogatiji su karotenoidima i vitaminom C.

Prirodni ili sintetski - je li svejedno?

Koja je osnovna razlika između prirodnih i sintetskih antioksidansa? Sintetski su stvoreni kemijski, a prirodni dobiveni prirodnim putem iz različitih biljnih ili životinjskih izvora. Najkorisniji su antioksidansi topivi u mastima i uljima, bez boje, okusa i mirisa, netoksični i djelotvorni u malim koncentracijama. Njihova komercijalna uporaba počela je prije četrdesetak godina.
Suvremeni potrošači sve su više usmjereni na prirodnu, funkcionalnu prehranu koja je ujedno najbolji izvor prirodnih antioksidansa. Valja imati na umu da antioksidansi ne mogu djelovati na već započeti proces oksidacije u namirnicama, niti ga mogu u potpunosti spriječiti. Mogu ga jedino odgoditi, čime produljuju rok trajanja prehrambenih proizvoda.

Stranica: [1] 2 »