Otorinolaringologija

Kad mikrobi napadnu...

Najčešći razlog posjeta liječniku upravo je upala ždrijela, koje zbog velike koncentracije limfatičnog tkiva jako reagira na upalni proces

Problemi na samom ulazu

Usna šupljina je ulaz u dva vitalna sustava - dišni i probavni. S obzirom na izloženost tih sustava utjecajima iz okoliša, radi njihove obrane, razvili su se specifični mehanizmi zaštite od raznih vanjskih patogena.
Mehaničku barijeru čini sluznica koja se oplahuje sekretom žlijezda slinovnica, koji osim uloge u probavi hrane ima i zaštitnu funkciju, jer u svom sastavu ima niz zaštitnih čimbenika, poput imunoglobulina, citokina i dr. Uz to, u usnoj šupljini obitava raznolika flora mikroorganizama koji svojim prisustvom onemogućuju razvoj drugih patogenih mikroorganizama. Flora usne šupljine sadrži različite bakterije, gljive, protozoe i viruse. Najčešće bakterije koje naseljavaju usnu šupljinu su gram-pozitivni aerobi, uključujući alfa i beta hemolitički streptokok, koji u zdravom organizmu ne izazivaju bolest.
Različita stanja u životu, primjerice trudnoća ili uzimanje nekih lijekova, mogu izazvati promjene u lučenju i sastavu sline, što može utjecati na slabljenje obrane u usnoj šupljini. Također, i lokalni ili sistemski poremećaji mogu utjecati na mikrofloru usne šupljine, što s jedne strane rezultira naseljavanjem patogenih mikroorganizama, a s druge i dotad nepatogeni mikroorganizmi mogu postati patogeni.

Upale sluznice usne šupljine (stomatitis)
Uzročnici upale sluznice usne šupljine (stomatitis) mogu biti virusi i bakterije, pri čemu se većina njih od zaražene osobe prenosi kapljičnim putem, ali i gljive. Upala, međutim, može biti i manifestacija neke sistemske bolesti, jer neke od njih, primjerice šećerna bolest (diabetes mellitus), povećavaju učestalost upalnih procesa u usnoj šupljini. Isti učinak ima i dugotrajno uzimanje antibiotika i imunosupresiva, kao i bolesti koje djeluju imunosupresivno (npr. AIDS). Osobitu pozornost valja obratiti na operativne zahvate i ozljede u usnoj šupljini koji mogu dovesti do opsežnih upalnih procesa. U tom slučaju upalni proces može ostati lokaliziran, ali može zahvatiti i druge udaljene sustave, primjerice srčanožilni, mokraćni i druge. Upala usne šupljine većinom nema samo lokalni karakter, nego zbog anatomske povezanosti i blizine zahvaća i gornje dišne puteve (ždrijelo, nos, grkljan).

Najučestalije su upale virusne etiologije, a najčešći su uzročnici iz porodice ljudskih herpes virusa i ljudskih papiloma virusa. Infekcija usne šupljine ljudskim herpes virusom (tip 1) manifestira se vezikuloznim promjenama (mjehurići) po usnama, tvrdom nepcu, jeziku i ždrijelu. Može biti praćena i općim simptomima, slabošću i povišenom temperaturom. Nakon nekoliko dana mjehurići spontano pucaju i zarastaju za tjedan do dva. U terapijskom smislu preporučuje se simptomatska terapija, a liječenje antivirusnim lijekovima indicirano je samo kod oboljelih s oslabljenim (kompromitiranim) imunim sustavom. U slučaju naknadne bakterijske infekcije (superinfekcije) indicirano je antibiotsko liječenje.

Kod pacijenata koji se liječe antibioticima, kod imunokompromitiranih te kod oboljelih od šećerne bolesti česte su gljivične infekcije u usnoj šupljini. Najčešći uzročnik je Candida albicans, inače čest sastavni dio mikroflore usne šupljine. Infekcija nema simptoma ili se očituje kao peckanje u ustima. Lokalno se nalaze bjelkaste naslage koje se lako mehanički skidaju, a ispod kojih se uočava jarko crvena sluznica. Za potvrdu dijagnoze potrebno je uzeti bris za mikrobiološku analizu. Za liječenje se propisuju antimikotici (sredstva za liječenje gljivičnih infekcija), koji se mogu primjenjivati lokalno i sistemski. U većini slučajeva dovoljno je lokalno liječenje antimikoticima u obliku gela. Važnu ulogu ima i održavanje higijene usne šupljine.

Neke sistemske bolesti (lupus eritematodes, Crohnova bolest, razni oblici pemfigusa...) u kliničkoj prezentaciji često imaju izražene manifestacije na sluznici usne šupljine. U tom slučaju liječi se primarna bolest, a za manifestacije u usnoj šupljini preporučuju se lokalni antiseptici i pojačana higijena usne šupljine.

I nedostatak vitamina (niacin), željeza te nekih drugih mikroelemenata može se očitovati promjenama u usnoj šupljini kao što su pečenje u ustima, crvena i bolna sluznica jezika i usana.

Relativno čest problem u usnoj šupljini su aftozne promjene, tj. kraterasta, bolna oštećenja sluznice nepoznata uzroka. Za njih sigurna lijeka nema, pa se obično preporučuju lokalni antiseptici, eventualno lokalni kortikosteroidni preparati i sredstva protiv bolova (analgetici).

Na površini jezika pojavljuju se i promjene koje svojim izgledom zabrinjavaju pacijente, ali su dobroćudna (benigna) karaktera, primjerice izrazito izbrazdan jezik (lingua geographica) i druge promjene.