Otorinolaringologija

Kad mikrobi napadnu...

Najčešći razlog posjeta liječniku upravo je upala ždrijela, koje zbog velike koncentracije limfatičnog tkiva jako reagira na upalni proces

Nisu pošteđene ni niže strukture

Upala ždrijela (faringitis)
Najčešći razlog posjeta liječniku upravo je upala ždrijela, koje zbog velike koncentracije limfatičnog tkiva (nepčane tonzile, ždrijelna tonzila ili adenoidi, jezična tonzila) jako reagira na upalni proces. ždrijelo je izloženo sličnim patogenima kao i usna šupljina, ali i drugim bakterijama (npr. Staphylococcus aureus, streptokoki grupe C, G i F, Mycoplasma pneumoniae i drugi). Od bakterijskih upala najčešća je upala uzrokovana beta hemolitičkim streptokokom grupe A (Streptococcus pyogenes). Ipak, najčešći uzrok faringitisa su virusi (rhinovirus, adenovirus, influenza, parainfluenza, corona, herpes simplex...).
Glavne manifestacije su bol u grlu, povišena temperatura, otežano gutanje, ali bez curenja nosa. Prilikom pregleda vidi se crvena i otečena (edematozna) sluznica ždrijela. U dijagnostičkom smislu treba uzeti bris grla za mikrobiološku analizu i ispitati osjetljivost izolirane bakterije na uobičajene antibiotike. Najčešće se propisuju antibiotici na bazi penicilina, a u slučaju alergije na penicilin ordinira se neki od cefalosporinskih ili makrolidnih antibiotika.
Rijetke, ali moguće sistemske komplikacije neliječenog faringitisa uzrokovana beta hemolitičkim streptokokom su reumatska groznica (sistemska bolest koju karakteriziraju visoka temperatura, upala srčanog mišića ili srčanih zalistaka, upala zglobova) i poststreptokokna upala bubrega (glomerulonefritis).

Upala tonzila (tonzilitis)
Prilikom svakog pregleda grla posebna pozornost pridaje se izgledu tonzila. Uzročnici upale tonzila su prije nabrojani uzočnici upale u ustima i ždrijelu. U slučaju čestih upala tonzila obično je indicirano njihovo operativno odstranjenje. Komplikacije upale tonzila mogu biti lokalne i sistemske. Jedna od čestih lokalnih komplikacija je peritonzilarni apsces (širenje upale s tonzile u meka tkiva oko tonzile), koji, ako se ne liječi, može izazvati komplikacije u smislu apscesa dubokih struktura vrata i prsnog koša s fatalnim ishodom.

Upala sluznice nosa i nosnog ždrijela (rinitis, rinofaringitis)
Kad prethodno navedeni virusni uzročnici upale zahvate sluznicu nosa i nosnog ždrijela, dovode do simptoma prehlade. Upala se tada manifestira začepljenjem nosa, sekrecijom iz nosa, malaksalošću, povišenom temperaturom, glavoboljom i grloboljom. Obična prehlada spontano prolazi bez ikakve specifične terapije. U akutnoj fazi preporučuje se simptomatska terapija (sredstva protiv bolova, kapi za nos, puno tekućine...) i mirovanje. Antibiotska terapija indicirana je samo kod bakterijske superinfekcije.

Manifestacije kod sistemskih virusnih infekcija
Neke sistemske virusne bolesti, kao što su ospice, vodene kozice ili infekciozna mononukleoza, uz opće i specifične simptome, dovode i do promjena na sluznici nosa, usne šupljine i ždrijela. Promjene na sluznici katkad olakšavaju dijagnozu, ali mogu dovesti i do zabune. Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi kliničke slike, a definitivno potvrđuje serološkim testovima (potvrda prisustva određenih protutijela u krvi).

Upala epiglotisa (epiglotitis)
Osobito je opasan epiglotitis, tj. upala hrskavice grkljana, najčešće kod djece, kod koje može doći do akutna edema grkljana i gušenja. Česti uzročnici Haemophilus influenzae tip B (HiB) i Streptococcus pneumoniae mogu biti prisutni u ždrijelu zdrave djece. Danas postoji cjepivo protiv Haemophilusa influenzae tip B, što je jako smanjilo učestalost tog tipa upale. Simptomi obično počinju kao duboka bol u grlu, povišena tjelesna temperatura i respiratorni stridor (zvučni fenomen kod suženja dišnog puta). Za postavljanje dijagnoze iznimno je važan vizualni pregled epiglotisa. Liječenje je nužno u bolničkim uvjetima pod nadzorom liječnika educiranog za pružanje odgovarajućih medicinskih postupaka (osiguravanje prohodnosti dišnog puta).

Upala grkljana (laringitis)
U zimsko vrijeme česta je upala grkljana (laryngitis), a najčešći uzročnici su prethodno opisani virusi. Karakterizira je kašalj i promuklost, uz osjećaj svrbeža u grlu. Upala obično nema samo lokalni karakter nego zahvaća cijeli gornji dišni sustav. Laringitis je osobito opasan kod djece zbog malog promjera grkljana, pa kod njih već i mala oteklina sluznice može dovesti do zatvaranja lumena i gušenja. Liječenje se provodi inhalacijama aerosolom, u kojem mogu biti različiti lijekovi (npr. micronephrin, kortikosteroidi...) i sistemskim davanjem kortikosterioda.

U svakom slučaju, zaista velik broj uzročnika može izazvati upalu usne šupljine i gornjih dišnih putova. Prije otkrića antibiotske terapije velik broj bakterijskih upala završavao je smrtnim ishodom. Pa ni danas nisu rijetke po život opasne komplikacije neliječenih upala gornega dišnog sustava. Upravo je zbog toga važno na vrijeme postaviti dijagnozu i liječiti na odgovarajući način.