Ginekologija i porodništvo

Kad promjene zakucaju na vrata

Promjena hormonalnog ritma u vrijeme perimenopauze kod žena može izazvati bolan osjećaj gubitka samokontrole

Hormoni ruše raspoloženje

Neke žene u perimenopauzi spominju da su postale plačljive, promjenjiva raspoloženja, tužne i obeshrabrene. Nove studije podržavaju teoriju da se povremeno, ne odviše često, u perimenopauzi razvija prava klinička depresija. Nejasno je u kakvoj su vezi promjena raspoloženja i promjena hormonalnog statusa. Dio emocionalnih teškoća može biti izazvan i poremećajem spavanja uzrokovanim noćnim znojenjem koje za posljedicu ima umor, razdražljivost i promjene raspoloženja, no to je vjerojatno samo vrh ledenoga brijega. Naime, za reproduktivnog razdoblja žena se navikne na svoj hormonalni ritam, pa joj promjena koja se događa u perimenopauzi može izazvati bolan osjećaj gubitka kontrole nad sobom. Depresija za perimenopauze najčešće se nadovezuje na depresivno raspoloženje u prijašnjim godinama, uključujući PMS, izražene simptome menopauze i drugo.
Ostali uzroci promjene raspoloženja u perimenopauzi najčešće su poremećaji rada štitnjače, nuspojave pojedinih lijekova i stres na koji se žene nisu prilagodile. Nekim ženama navikavanje na novonastalu situaciju otežavaju stresovi, vezani uz dijagnozu teške bolesti, preuranjenu neplodnost, financijske probleme i slično.
Ako su tegobe tako izražene da ometaju normalne aktivnosti žene, nakon ginekološkog pregleda, mamografije i UZV dojke te laboratorijskih pretraga (koagulacije, šećera, masnoća i jetrenih proba) preporučuje se hormonsko nadomjesno liječenje. Nekoliko je aspekata hormonske terapije, ali u perimenopauzi, razdoblju kad još postoji ciklus, ali je neredovit i popraćen opisanim klimakteričnim tegobama, propisuje se sekvencijska terapija (Femoston, Novofem, Trisequens i dr.), uz koju krvarenja postaju redovita, a subjektivne smetnje nestaju.

Tegobe se mogu izbjeći

Kad nastupi menopauza (zadnja menstruacija), koja se određuje retrogradno, godinu dana unatrag, preporučuje se kontinuirano liječenje (Activele, Femoston Conti, Angeliq, Kliogest i dr.), uz koje nema krvarenja i subjektivnih tegoba. Ako je ženi kirurškim zahvatom izvađena maternica, koriste se estrogenski flasteri koji se lijepe dvaput tjedno na kožu (Estraderm TTS).
Mnoge žene nemaju drugih tegoba, osim suhoće vanjskog spolovila i rodnice, žarenja i peckanja te početne smetnje nevoljnog otjecanja mokraće. Tada se propisuju lokalni estrogeni (Vagifem, OrthoGynest, Linoladiol i dr.) koji se stavljaju u rodnicu ili mažu izvana na kožu vanjskog spolovila. Oni djeluju isključivo lokalno, bez učinka na subjektivne tegobe. Takva terapija može se preporučiti ženi koja nema menstruaciju posljednjih godinu dana. Ako nije prošlo godinu dana od zadnje menstruacije, koriste se lubrikanti za vlaženje rodnice prije spolnog odnosa (Gynaicol gel).
S hormonskim nadomjesnim liječenjem najbolje je započeti čim tegobe započnu, u razdoblju od 5 do 10 godina. Time se ujedno postiže najbolji zaštitni učinak na kosti i kardiovaskularni sustav. Ako žena ne želi, ili iz nekog razloga ne može uzimati hormone, potrebno je, radi očuvanja koštane mase, uzimati preparate vitamina D, kalcija i magnezija. Ako je koštana masa smanjena, ili je evidentna osteoporoza, treba uzimati preparate bisfosfonata, aleandronata ili raloksifena, prema preporuci nadležnog liječnika.
Menopauza je prirodni proces koji se ne može izbjeći, ali se tegobe mogu uspješno ukloniti, uz bitno poboljšanje zdravstvenog stanja i kvalitete života. Redovita tjelovježba, odmjeren unos prehrambenih namirnica, manje konzumiranje crne kave i alkohola, prestanak pušenja, briga za mentalno zdravlje i redoviti kontrolni pregledi preduvjeti su za uživanje u godinama nakon što završi reproduktivna uloga.