Nutricionizam

Vitamin s najviše bioloških funkcija

Zbog svoje uloge u više od 300 bioloških procesa, vitamin C svakodnevno pobuđuje nove znanstvene rasprave

Nije dobro ni previše ni premalo

Deficit vitamina C vrlo je rijedak. Nedostatak dovodi do skorbuta, bolesti čiju je prirodu detaljno opisao francuski istraživač Jacques Cartier 1956. godine. Simptomi su povezani sa slabom tvorbom kolagena, oštećenjima kapilara, gubitkom zubi, bolovima u zglobovima, suhom kožom. Njegov nedostatak još može: povećati osjetljivost na infekcije; izazvati neplodnost u muškaraca i genetska oštećenja stanica spermija; povećati izlučivanje vitamina B6, što može rezultirati deficitom vitamina A. Visoke doze mogu smanjiti izlučivanje vitamina B6, smanjiti razinu vitamina B12, bakra i selena, a smatra se i da može smanjiti djelovanje kontracepcijskih pilula. Vitamin C štiti od toksičnog djelovanja kadmija, bakra, vanadija, kobalta, žive i selena.

Izloženost dimu cigarete ili zagađivačima iz zraka kao što su ozon ili ugljični monoksid, mogu iscrpiti vitamin C iz pluća, dok aspirin, alkohol, antibiotici i steroidi povećavaju potrebe za vitaminom C.
O štetnosti vitamina C u organizmu prilično se špekulira. Malo je jasnih znanstvenih dokaza o njegovoj stvarnoj štetnosti za organizam ili, pak, o ulozi u razvoju nekih oboljenja, npr. raka.

Oblici i dostupnost ciljnim tkivima

Vitamin C može se naći u mnogo različitih oblika (prah, tablete...). Dokazano je da su prirodni i sintetski vitamin C kemijski identični, tj. imaju istu bioraspoloživost (stupanj u kojem neki nutrijent postaje dostupan ciljnom tkivu nakon unosa u organizam) i biološko djelovanje te da se bioraspoloživost ne mijenja u odnosu na oblik, bilo da je riječ o tabletama, prahu ili nekim drugim oblicima.
Apsorpcija vitamina C u crijevima događa se pasivnom difuzijom, ali i aktivnim transportom. Pri niskoj koncentraciji vitamina C u crijevima dominira aktivan transport, dok kod visokih dolazi do zasićenja aktivnog transporta pa preostaje pasivna difuzija. Teoretski, usporavajući pražnjenje crijeva može se povećati apsorpcija (npr. uzimajući ga s hranom ili one oblike koji se slabo oslobađaju).

Mineralizirani askorbati su mineralne soli vitamina C koje su slabo kisele. Često se preporučuju upravo osobama s probavnim smetnjama, iako ima malo znanstvenih dokaza da manje iritiraju probavni sustav. Postoje kao natrij, kalcij, kalij, magnezij, molibden, krom i mangan askorbat.
Ester - C® je još jedan oblik vitamina C. Sadrži uglavnom kalcij askorbat i male količine metabolita vitamina C (dehidroaskorbinske kiseline - oksidirani oblik askorbinske kiseline), kalcij treonat te liksonat i ksilonat u tragovima. Smatra se da treonat pospješuje bioraspoloživost vitamina C.
Vitamin C može se konzumirati i s bioflavonoiodima (grupa u vodi topivih biljnih pigmenata). Voće i povrće bogato vitaminom C, posebno citrusi, često su i bogat izvor bioflavonoida.
Sljedeći oblik je askorbil-palmitat, u mastima topiv antioksidans, koji se povremeno koristi u cilju produljivanja trajnosti čipsa ili biljnih ulja. Trenutno je vrlo popularan, jer se smatra da je stabilniji od vodenih formi vitamina C, makar njegova oralna primjena nema velike rezultate, jer se već u probavnom sustavu hidrolizira na palmitat i askorbinsku kiselinu.