Ortopedija

Pogubne bijele padine

Poštedna mikroinvazivna kirurgija i metode rehabilitacije osiguravaju brz povratak svakodnevnim aktivnostima

Ozljede poprečnih ligamenata, često udružene s ozljedama prednjega ukriženog ligamenta, najčešće se tretiraju konzervativno, tj. bez operacije, jer uz dobar tretman uglavnom zacjeljuju spontano. U liječenju se služimo tutorom za zglob, koji omogućuje normalne kretnje koljena, a sprječava pokrete potkoljenice u stranu u odnosu na natkoljenicu. Prvih 15 dana pokret se ograniči na 0 - 30°, a poslije se progresivno povećava do mjesec dana, kad se postiže potpuna gibljivost.
Kao i kod lakših ozljeda, led, kompresija i podizanje bitni su za smanjenje otekline. Da bi prevenirali slabljenje mišića, odmah se počinje s elektrostimulacijom i kineziterapijom. Od fizikalnih metoda koristimo se različitim strujama, laserom, magnetoterapijom, hidromasažom, a sve u svrhu smanjenja boli i otekline te ubrzanja procesa cijeljenja. Od 7. do 14. dana uključujemo vježbe s opterećenjem i proprioceptivne vježbe, kao i sobni bicikl. Nakon 14-ak dana očekujemo nestanak otekline i boli, cjelokupan opseg pokreta te stabilnost koljena, ako je riječ samo o istegnuću I. stupnja, a nakon 30-ak dana, pa i dulje u slučaju težih ozljeda. Može se nastaviti s intenzivnijim vježbama jačanja mišića, propriocepcijom i eventualno izokinetičkim vježbama (Cybex), te se postupno uključiti u svakodnevne tjelesne aktivnosti, pa i sportske (u početku s tutorom).

Rehabilitacija nakon odstranjenja puknutog dijela meniska (meniscektomije) počinje odmah nakon operacije. Stavlja se led, noga se drži podignuta i omotana elastičnim zavojem. Po potrebi se mogu uzeti neki analgetici ili nesteroidni antireumatici. Isti se dan započinje s vježbama razgibavanja zgloba radi postizanja potpunog opsega pokreta tijekom tri, četiri dana. Kako bi se postiglo potpuno ispružanje koljena, tijekom odmora ispod pete se drži jastuk (nikako ispod koljena). Prvih dana pri hodu se mogu, ali i ne moraju koristiti štake, a opterećenje na operiranu nogu je potpuno čim to bol dopusti. Rehabilitacija uključuje različite oblike fizikalne terapije, kineziterapiju te proprioceptivne vježbe. Povratak sportu moguć je nakon četiri tjedna.

Rehabilitacija nakon šivanja meniska malo je zahtjevnija i dugotrajnija. Nakon operativnog zahvata koristi se tutor u ekstenziji, tj. ispruženom koljenu (aksijalno opterećenje ne šteti sašivenom menisku, nego čak približava njegove rubove i pomaže cijeljenju, a opterećenje pod uglom negativno utječe). Rehabilitacijski protokol uglavnom slijedi onaj kod meniscektomije, s razlikom da se izbjegavaju vježbe mišića savijača potkoljenice i savijanje veće od 90° tijekom četiri do šest tjedana. Povratak normalnim aktivnostima dopušta se nakon šest do osam tjedana, a sportu između tri i šest mjeseci.

Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze uključuje preoperativno upoznavanje pacijenta s vježbama koje će provoditi kod kuće odmah nakon operacije, uz poduku o hodu na štakama, upotrebi tutora te primjeni leda (krioterapija). U prvih 48 sati nakon operacije mogu se uzeti nesteroidni antireumatici ili analgetik. Odmah se postavi pasivna mobilizacija nekoliko puta na dan 0 -30° i 0 - 45°; stavlja se led na podignutu nogu svaka 2 - 3 sata, mobilizira patela i provode vježbe stopala za cirkulaciju te izometričke vježbe za kvadriceps (uz savijanje koljena), gluteuse i aduktore.
Unutar dva tjedna, čim koljeno postane bezbolno, dopušta se puno opterećenje, a tutor se skida četiri, pet puta dnevno radi mobilizacije (0 - 120°). Bitno je postići potpuno ispružanje koljena s položajima na trbuhu ili jastukom ispod pete, a s opterećenjem od 2 kg na koljeno.
Od fizikalnih tretmana počinje se s elektrostimulacijom pri savijanju koljena od 60°, slijedi magnet, TENS prije kineziterapije, laser na ožiljke te kineziterapija i hidroterapija. Vježbama postupno jačamo mišiće potkoljenice i natkoljenice (u početku pri savijanju koljena radi manjeg natezanja novog ligamenta) i inzistiramo na opsegu pokreta.
Tijekom trećeg ili četvrtog tjedna, kad se postigne 110° savijanja, u terapiju se uključuje sobni bicikl bez opterećenja. Trideseti dan se skida tutor.
Tijekom petog i šestog tjedna opseg pokreta se poveća na 130°, uključuju se vježbe koordinacije, prijenosa opterećenja i propriocepcije, a služe za pripremu zgloba na nove, nepredvidive situacije u kojima se može naći u svakom trenutku. U toj fazi dopušteno je plivanje (ne prsno sa "škarama"), nakon dva mjeseca linearno lagano trčkaranje i bicikl, a malo kasnije vježbe koraka nogometaša (osmice, zmije), teretana u punom opsegu (s tim da se tzv. leg-press i leg-extension nikad ne radi od najvećeg savijanja do najvećeg ispružanja koljena, nego 30 - 90°). Nakon četiri do šest mjeseci dopušta se povratak sportu (ne kontaktni), eventualno sa steznikom radi prevencije. Kontaktni sport dopušta se nakon šest mjeseci do godine dana.