Pedijatrija

Kako spriječiti pothranjenost

Kliničke studije potvrđuju kako je najvažniji utjecaj enteralne prehrane na organizam upravo u liječenju pothranjenosti

Enteralna prehrana u širem smislu riječi označava način prehrane u kojem se u organizam unosi kemijski definirana i u prehrambenom smislu potpuna posebna hrana u obliku tzv. enteralnih formula. U užem smislu riječ je o unošenju hranjivih sastojaka u želudac ili početni dio tankoga crijeva posebnim sondama za hranjenje osoba koje ne mogu uzimati hranu na usta. Enteralni pripravci mogu se primjenjivati kao jedini izvor prehrane ili kao dodatak prehrani za osobe koje uzimaju i druge oblike hrane.

Kada i pod kojim uvjetima

Takav način prehrane trebalo bi razmotriti u slučaju povećana rizika pothranjenosti, odnosno ako osoba ne može prirodnim unosom (na usta) podmiriti potrebe za energijom i hranjivim sastojcima, tj. uzeti barem 80 posto od potrebnoga energetskog unosa prema dobi i tjelesnoj masi, ili ako postoji gubitak na tjelesnoj masi od 10 do 15 posto unutar šest mjeseci, ili ako dijete ne napreduje na tjelesnoj masi ili ne raste dovoljnom brzinom.

Preduvjet za provođenje enteralne prehrane je barem djelomično održana funkcija probavnog sustava. Ne može se provoditi u stanju akutnih bolesti probavnog sustava koje zahtijevaju kirurško liječenje, u slučaju teže infekcije trbušnih organa i kratko nakon operacijskih zahvata u trbuhu.

Poremećaji u kojima se primjenjuje enteralna prehrana mogu se podijeliti u nekoliko skupina:

• nemogućnost uzimanja odgovarajuće količine hrane - poremećaji gutanja, poremećaji sisanja u novorođenčadi i dojenčadi, bolesti gornjeg dijela probavnog i dišnog sustava, ozljede, stanja i bolesti u kojima su ugrožene vitalne funkcije, kemoterapija, terapija zračenjem, pothranjenost zbog tumorske bolesti, teška depresija, anoreksija, akutne i kronične neurološke bolesti
• poremećaji razgradnje i apsorpcije hranjivih sastojaka - bolesti gušterače (cistična fibroza, upala gušterače), bolesti tankog crijeva (kronične upalne bolesti crijeva, kronični dojenački proljev), kronične bolesti jetre i dr.
• poremećaji u kojima su povećane prehrambene potrebe - cistična fibroza, kronične bolesti bubrega, neke prirođene srčane greške, kronične bolesti pluća
• nasljedne metaboličke bolesti
• terapija Crohnove bolesti - najnovije europske smjernice enteralnu prehranu uvrštavaju na prvo mjesto terapije Crohnove bolesti kod djece.

Korist za oboljelog

Već i prisutnost minimalne količine hrane u probavnom sustavu stimulira i održava mnoge gastrointestinalne funkcije i održava integritet crijeva, što je posebno važno u stanju teške bolesti. Održanje integriteta crijeva (tzv. crijevne barijere) i njegovih brojnih imunoloških funkcija smanjuje učestalost prelaska bakterija iz crijeva u krvotok i na taj način smanjuje rizik od razvoja teške sustavne bakterijske infekcije. Stoga je enteralnu prehranu potrebno koristiti kad god to dopušta opće stanje bolesnika i stanje probavnog sustava.
Potrebu za enteralnom prehranom posebno je važno prepoznati u dječjoj dobi, jer posljedice pothranjenosti mogu biti trajne ako se jave u razdoblju brzog rasta i razvoja djeteta. Kronična pothranjenost usporava rast i psihomotorni razvoj djeteta i može imati niz drugih nepovoljnih učinaka na organizam (smanjenje imunoloških funkcija, usporeno cijeljenje rane, negativni učinak na brojne probavne funkcije, povećana učestalost komplikacija u liječenju drugih bolesti koje ne zahvaćaju probavni sustav). U dječjoj dobi enteralna prehrana koristi se i kao poseban način liječenja nekih poremećaja, poput Crohnove bolesti, kroničnog dojenačkog proljeva i sindroma kratkog crijeva.

Nekoliko skupina pripravaka

Na tržištu je dostupno nekoliko skupina enteralnih pripravaka. O izboru vrste enteralnog pripravka odlučuje liječnik ovisno o prehrambenim potrebama bolesnika, dobi, stanju probavnog sustava i načinu primjene enteralne prehrane, vodeći pritom računa o okusu formule.
S obzirom na vrste glavnih prehrambenih sastojaka, postoji nekoliko vrsta standardnih enteralnih pripravaka.

Polimeričke formule - Sadrže cijele molekule bjelančevina, triglicerida i složene ugljikohidrate. Izvor bjelančevina su mliječni proteini (kazein, proteini sirutke) ili proteini soje, a ugljikohidratni izvor su različite vrste škroba (kukuruzni škrob, tapioka), odnosno maltodekstrin. Većina enteralnih pripravaka ne sadrže laktozu ili je sadrže samo u tragovima, kao ni gluten. Izvor masti su biljna ulja (kukuruzno, sojino, suncokretovo, uljane repice, kokosovo) koja sadrže trigliceride dugih i srednje dugih lanaca. Obje vrste triglicerida važne su u prehrani. Trigliceridi dugih lanaca izvor su esencijalnih masnih kiselina, nužnih u prehrani jer ih ljudski organizam ne može sam stvarati. Oni stimuliraju i lučenje sokova gušterače i žuči kao i motoričku aktivnost crijeva. Trigliceridi srednje dugih lanaca mogu se učinkovito apsorbirati u krvotok čak i u stanju vrlo niske aktivnosti enzima gušterače i bez žučnih soli, pa je njihov unos važan u kroničnim bolestima gušterače i kroničnim bolestima jetre u kojima nije održana funkcija žuči.
Polimeričke formule dobrog su okusa, pa ih i djeca i odrasli rado prihvaćaju, a i cijena im nije jako visoka. No, nisu pogodne za primjenu kod bolesnika s jako oštećenom funkcijom probavnog sustava. U takvim stanjima koriste se pripravci u kojima su prehrambeni sastojci (uglavnom bjelančevine) djelomično ili potpuno razgrađeni (tzv. oligomeričke ili monomeričke formule). Glavni su im nedostaci relativno loš okus i visoka cijena. Njihova primjena rezervirana je za teške oblike alergija na hranu, stanja u kojima je duljina crijeva bitno smanjena (najčešće zbog opsežnih kirurških zahvata radi bolesti crijeva) i jakim poremećajima apsorpcije hrane.