Pedijatrija

Kako spriječiti pothranjenost

Kliničke studije potvrđuju kako je najvažniji utjecaj enteralne prehrane na organizam upravo u liječenju pothranjenosti

Postoje i posebni enteralni pripravci za primjenu kod kroničnih bolesti jetre, bubrega, kroničnog zatajenja plućne funkcije i šećerne bolesti. Međutim, kod većine odraslih bolesnika i djece enteralna prehrana može se sigurno provoditi standardnim tipovima enteralnih pripravaka.

Imunomodulacijske formule - Enteralni pripravci koji pripadaju ovim formulama sadrže posebne tvari koje bi mogle poboljšavati imunološki odgovor (glutamin, arginin, nukleotidi, omega-3 masne kiseline). Prema sadašnjem stupnju znanja, primjena takvih pripravaka preporučuje se ipak samo u nekim stanjima, primjerice prije planiranih većih operacijskih zahvata (operacije trbušnih organa, operacije tumora glave i vrata), u bolesnika nakon većih ozljeda, opeklina i nekih drugih skupina bolesnika koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja.

Većina enteralnih pripravaka sadrži dovoljne količine vitamina i minerala te su prilagođene povećanim potrebama u stanjima bolesti i oporavka. Djeca već fiziološki imaju povećane potrebe za vitaminima i mineralima zbog rasta i razvojnih procesa.

Enteralne formule s vlaknima - Kako postoje dokazi o povoljnom djelovanju vlakana na sluznicu debelog crijeva, enteralni pripravci s vlaknima preporučuju se za dugotrajnu enteralnu prehranu. Takve vrste formula nose oznaku "fibre". Specijalni enteralni pripravci za primjenu u bolesnika sa šećernom bolešću sadrže i vlakna, posebno topiva, a slični tipovi enteralnih formula s vlaknima preporučuju se i bolesnicima s poremećajem metabolizma kolesterola.

Hiperkalorijske formule - S obzirom na kalorijsku gustoću, postoje formule standardne kalorijske gustoće (0.67-1 kcal/ml, ovisno o dobi za koju su namijenjene) i povećane kalorijske gustoće (1.3-2 kcal/ml). Te formule namijenjene su primjeni u stanjima pojačanih potreba organizma za hranjivim tvarima i energijom, odnosno bolestima u kojima je ograničen unos tekućine, pa pripravci moraju biti u koncentriranom obliku (neke srčane bolesti, kronično zatajenje bubrega).

U nekim prirođenim poremećajima metabolizma razdoblja gladovanja dovode do jakog pada razine šećera u krvi ili razgradnje bjelančevina, što dovodi do nakupljanja toksičnih tvari u organizmu. Stoga je kontinuirano (cjelodnevno) hranjenje djece nužno u sprječavanju neuroloških posljedica takvih metaboličkih kriza.

Mogući putovi primjene

Enteralne pripravke najjednostavnije je primijeniti ako osoba može uzimati preporučenu količinu formule na usta.
No neke vrste enteralnih pripravaka (oligomerički ili monomerički) teško je unijeti u organizam u potrebnoj količini ako je to jedina vrsta hrane koja se uzima. U nekim stanjima (poremećaji svijesti, stanja teške i kritične bolesti, poremećaji gutanja i dr.) prirodan način hranjenja na usta nije ni moguć. Stoga su razvijeni posebni načini enteralnog hranjenja putem sondi ili stoma. Sonde se najčešće postavljaju kroz nos i ždrijelo bolesnika u želudac, a u rijetkim situacijama u početni dio tankog crijeva, ako želučano hranjenje nije moguće (najčešće ako postoji rizik vraćanja hrane u jednjak i potom u dišne putove). Sonde za hranjenje napravljene su od posebnih materijala (silikon, poliuretan) koji najmanje iritiraju sluznicu nosa i probavnog sustava.
Stoma je kirurški ili endoskopski učinjen otvor na želucu ili početnom dijelu tankog crijeva kroz koji je, preko posebnih sustava za hranjenje, moguće primijeniti enteralni pripravak direktno u želudac ili tanko crijevo, neovisno o sposobnosti gutanja, odnosno svjesnog uzimanja hrane. Tako je moguća vrlo rana primjena enteralne prehrane nakon kirurških zahvata i sprječavanje komplikacija većih kirurških zahvata. Moguće je i dugotrajno hranjenje bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati hranu, poput odraslih ili djece s posljedicama akutnih ili kroničnih neuroloških bolesti (moždani udar, progresivne ili napredujuće neurološke bolesti).
Kontinuirana enteralna prehrana tijekom 24 sata može se primijeniti putem enteralnih pumpi u bolesnika s teškim bolestima tankog crijeva, odnosno ako je hranjenje moguće samo u početni dio tankog crijeva.

Postupno i s oprezom

Započinjanje enteralnog hranjenja mora biti postupno, posebno ako je riječ o bolestima probavnog sustava ili stanju teže pothranjenosti, kad se primjenjuju najčešće razrijeđene formule u malim količinama. Postupno uvođenje enteralne prehrane i poznavanje mogućih problema najvažnije je u ranom prepoznavanju i sprječavanju komplikacija, pogotovu ako se enteralni pripravak primjenjuje na sondu ili stomu. Većinu gastrointestinalnih (mučnina, povraćanje, proljev), metaboličkih (poremećaji koncentracije glukoze i elektrolita u krvi) i mehaničkih komplikacija, ako je posrijedi hranjenje sondom, moguće je rano prepoznati i spriječiti.

Unatoč mogućim komplikacijama, brojne kliničke studije pokazale su da je enteralna prehrana siguran i učinkovit način poboljšanja prehrambenog stanja, što poboljšava učinak liječenja u brojnim probavnim i drugim bolestima. Najvažniji utjecaj enteralne prehrane na organizam upravo je u liječenju pothranjenosti, čiju važnost su potvrdile kliničke studije koje upućuju na smanjenje smrtnosti, učestalosti infekcija te ukupnog broja komplikacija kod pacijenata koji su uzimali enteralnu prehranu.