Pedijatrija

Lijek i hrana u jednom

Enteralna prehrana sastavni je dio liječenja bolesnika s Crohnovom bolešću, a način primjene ovisi o stanju bolesnika i intenzitetu bolesti

Kronične upalne bolesti crijeva, Crohnova bolest i ulcerozni kolitis, obilježene su kroničnom upalnom reakcijom u probavnom sustavu. Iako uzrok i mehanizam nastanka kronične upale nije sasvim razjašnjen, nasljedna sklonost ima važnu ulogu u nastanku bolesti, jer se obje češće javljaju u nekim obiteljima. Uz naslijeđe, važan je i utjecaj čimbenika okoliša, koji još uvijek nisu točno definirani.

Iako se obje bolesti mogu javiti u djece i odraslih, češće nastupaju između 15. i 25. godine starosti, a nešto rjeđe u dobi između 50. i 80. godine. Kronične upalne bolesti crijeva javljaju se znatno češće u zemljama razvijenog svijeta, a u Europi je učestalost najveća u skandinavskim zemljama.

Crohnovu bolest obilježava kronična upalna reakcija koja može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava i cijelu debljinu stjenke probavnog organa. Može imati vrlo raznolike simptome, poput čestih bolova u trbuhu, proljevastih stolica često s primjesama sluzi i krvi, gubitka na tjelesnoj težini, povišene tjelesne temperature, zastoja rasta i izostanka spolnog razvoja u dječjoj dobi. Od ostalih simptoma mogući su slabokrvnost (anemija), bolovi i otok zglobova te kožne promjene, pogotovo oko anusa.
Ulcerozni kolitis dovodi, pak, do kronične upale samo u sluznici debelog crijeva (kolona). Karakteriziraju ga proljevaste stolice s primjesama sluzi i najčešće krvi, bolovi grčevitog karaktera prije, a često i nakon defekacije, anemija te povišena tjelesna temperatura. Gubitak na tjelesnoj masi javlja se nešto rjeđe u odnosu na Crohnovu bolest.

Pothranjenost i nedostatak nutrijenata

Sastavni dio simptoma kroničnih upalnih bolesti crijeva, pogotovo Crohnove bolesti, su poremećaji prehrane, pothranjenost i zastoj rasta. Kod bolesnika s Crohnovom bolešću i ulceroznim kolitisom mogu se javiti i posebni prehrambeni nedostaci pojedinih minerala, vitamina i elemenata u tragovima. Stoga je jasno da se od prehrane
očekuje pozitivno djelovanje na navedene poremećaje, a u bolesnika s Crohnovom bolešću neki oblici prehrane, posebne enteralne formule, koriste se i kao glavno terapijsko sredstvo za postizanje remisije (smirenja) bolesti, pogotovo u dječjoj dobi.

U trenutku postavljanja dijagnoze, pothranjenost je prisutna čak u tri četvrtine djece s Crohnovom bolešću i trećine bolesnika s ulceroznim kolitisom. Kod odraslih bolesnika gubitak tjelesne mase opisuje se u 65 do 75 posto bolesnika s Crohnovom bolešću i u 18 do 60 posto bolesnika s ulceroznim kolitisom. Najvažniji uzrok pothranjenosti je smanjen unos energije i hranjivih tvari zbog bolova nakon uzimanja hrane i smanjenog apetita. Često su prisutni i drugi uzroci, kao što su poremećena apsorpcija hrane zbog oštećenja sluznice tankog crijeva ili prethodnih kirurških zahvata na crijevu, naseljavanje tankog crijeva bakterijama iz debelog crijeva i ometanje resorpcije hranjivih tvari ili gubitak bjelančevina kroz oštećenu sluznicu tankog i debelog crijeva. Zbog kronične upale, povišene tjelesne temperature i česte primjene kortikosteroidnih lijekova, u oboljelih su bitno povećane prehrambene potrebe.
Zaostajanje u rastu i spolnom razvoju javlja se u više od trećine djece s Crohnovom bolešću, a najvažnijim uzrokom smatra se pothranjenost. Ulcerozni kolitis obično se prepoznaje ranije nego Crohnova bolest, pa se pothranjenost javlja nešto rjeđe. Ipak, u trenutku postavljanja dijagnoze, četvrtina djece je pothranjena, a malo manji dio zaostaje u rastu i spolnom razvoju.

U većine bolesnika s kroničnim upalnim bolestima crijeva postoje znakovi nedostatka željeza, a u većeg dijela i nedostatak vitamina D, posebice u bolesnika s Crohnovom bolešću. Kod dijela bolesnika javlja se i nedostatak folne kiseline, a u bolesnika s Crohnovom bolešću i nedostatak vitamina B12, kalcija, magnezija, cinka, selena. U akutnim i težim oblicima obiju bolesti javlja se nedostatak natrija i kalija. Na te specifične prehrambene nedostatke nužno je misliti i, ako postoje znakovi njihova postojanja, nadoknaditi ih.

Višestruka primjena enteralne prehrane

Prehrambena terapija sastavni je dio liječenja bolesnika s Crohnovom bolešću. Način prehrane ovisi o stanju bolesnika, odnosno intenzitetu bolesti. Tako se u pojedinim oblicima bolesti primjenjuje intravenska (parenteralna) prehrana, isključivo enteralna prehrana posebnim enteralnim formulama ili dodatak enteralnih formula normalnoj prehrani.

Terapijska uloga - Enteralna prehrana već se nekoliko desetljeća primjenjuje u liječenju bolesnika s Crohnovom bolešću. U početku su se primjenjivali posebni oblici prehrane elementarnim formulama (s potpuno razgrađenim sastojcima hrane) samo prije operacijskih zahvata. Budući da je primijećeno da bolesnici ulaze u remisiju bolesti samo zahvaljujući posebnoj prehrani, počela je i primjena drugih formula u kojima su sastojci hrane djelomično razgrađeni ili čak prisutni u cjelovitoj formi, ali potpuno definirani i točno određenih količina i međusobnih omjera (semielementarne i polimeričke formule).
Tako je došlo do spoznaje da u postizanju remisije bolesti primjena enteralne prehrane u djece s Crohnovom bolešću ima jednak učinak kao i kortikosteroidi, s tom razlikom da se izbjegavaju potencijalne nuspojave kortikosteroidne terapije.
Enteralnu prehranu važno je razmotriti posebice u bolesnika s pretežno zahvaćenim tankim crijevom, zatim onih sa zahvaćenom velikom površinom crijeva i djece s tek otkrivenom bolešću, pogotovo ako su pothranjena i smanjenog rasta.
Kod odraslih je enteralna prehrana kao primarna terapija Crohnove bolesti učinkovita u 55 do 75 posto slučajeva, s tim da su rezultati bolji kod pacijenata s novootkrivenom bolešću, onih koji imaju blaže do srednje teški oblik te kod onih koji su otporni na kortikosteroide. 
Mogući mehanizmi terapijskog djelovanja enteralne prehrane u Crohnovoj bolesti su odsutnost alergena u enteralnoj prehrani, mijenjanje crijevne flore, odsutnost drugih tvari (dugolančane masne kiseline) ili povećan unos drugih tvari (glutamin, TGF-ß2, odnosno transformirajući čimbenik rasta ß2).