Pedijatrija

Korak do umjetne gušterače

Uvažavajući prednosti i mane inzulinske pumpe, uz dobru motivaciju može se postići znatno bolja kvaliteta života oboljele djece

Poznato je da je u male djece i adolescenata najteže postići dobru kontrolu šećerne bolesti, kako zbog fizioloških, tako i zbog psihosocijalnih specifičnosti. Upravo stoga terapija inzulinskom pumpom našla je svoje mjesto u liječenju djece i adolescenata sa šećernom bolešću, a brojne su studije pokazale ne samo pouzdanost ovog oblika terapije, nego i njezine goleme prednosti. Najznačajnije su: veća fleksibilnost u dnevnim aktivnostima i obrocima, bolja suradljivost adolescenata, olakšano sudjelovanje u mnogim sportskim aktivnostima (osim kontaktnih i vodenih sportova), manja bol, prije svega zbog potrebe za manjim brojem uboda te, najvažnije, bolja metabolička kontrola. Rezultati svega navedenoga su veće zadovoljstvo terapijom i bolja kvaliteta života, ne samo oboljelog djeteta, nego i cijele njegove obitelji.

Većina nedostataka je relativna - Osim spomenute sklonosti brzom razvoju ketoacidoze, većina nedostataka vezanih uz primjenu inzulinskih pumpi relativna je, a najčešće se spominju: ovisnost o aparatu, izloženost (obilježava pojedinca kao oboljeloga), moguće infekcije na mjestima primjene infuzijskog sustava i češća potreba mjerenja glukoze u krvi, posebno tijekom uvođenja terapije. Alergijske reakcije, prije spominjane kao česta pojava, sada su znatno rjeđe zahvaljujući primjeni novih generacija infuzijskih setova. Porast tjelesne težine moguć je kao i nakon prijelaza s konvencionalne na intenzivnu terapiju inzulinom, no u većini studija nije zabilježen kao značajan. Preporučuje se skidanje inzulinske pumpe tijekom bavljenja kontaktnim i vodenim sportovima.

Poman odabir kandidata - U usporedbi s konvencionalnom i intenziviranom terapijom inzulinom, kod ovog oblika potrebna je manja ukupna doza inzulina, zabilježene su manje fluktuacije razine glukoze u krvi, znatno je manji broj hipoglikemija, lakša je kontrola "fenomena zore" (jutarnja hiperglikemija) i tzv. "brittle" dijabetesa ("krhkog" dijabetesa). Posljedica navedenog je manji HbA1c (glikozilirani (ili glikirani) hemoglobin), što je pokazatelj bolje metaboličke regulacije.
Iz toga proizlaze i indikacije za primjenu inzulinskih pumpi, koje je nužno poštovati pri odabiru kandidata za ovaj oblik terapije. To su: učestale noćne hipoglikemije, posebno ako su nezamijećene, izražen fenomen zore, "brittle" dijabetes, slaba kontrola bolesti i rana pojava kasnih komplikacija bolesti.
Među tzv. posebne indikacije ubrajaju se: šećerna bolest u male djece, adolescenata i osoba s različitim oblicima invalidnosti, rad u smjenama i aktivno bavljenje sportom.
Istodobno valja biti oprezan pri uočavanju i uklanjanju eventualnih kontraindikacija, kao što su nizak stupanj obrazovanja, niska intelektualna razina, socijalni problemi, slaba organizacija zdravstvene zaštite, psihički bolesnici, nemotivirani bolesnici, slaba suradljivost, alergije.

Timski rad uz mnogo truda

Iz navedenog se dade zaključiti da liječenje primjenom inzulinske pumpe pruža mogućnost gotovo besprijekorne regulacije šećerne bolesti, no uz mnogo truda. Stvaran uspjeh terapije ovisit će o edukaciji oboljelog i njegovih roditelja, kao i o njihovoj predanosti i ustrajnosti. Oni moraju naučiti koristiti inzulinsku pumpu, znati odrediti bolus doze inzulina ovisno o sastavu hrane koju bolesnik jede, odnosno o količini ugljikohidrata u pojedinim obrocima, te znati izračunati potreban korekcijski bolus, ovisno o trenutnoj koncentraciji glukoze u krvi.

Nezaobilazan preduvjet za postizanje dobre kontrole bolesti je često mjerenje razine glukoze u krvi, interpretacija rezultata mjerenja i donošenje konkretnih odluka o terapijskim postupcima. Relativno često mjerenje glukoze u krvi, kontrola ketonskih tijela u krvi ili mokraći, vođenje dnevnika samokontrole i dobra suradnja sa stručnim timom ukazuju da je motivacija jedan od ključnih čimbenika pri izboru kandidata za ovaj oblik terapije.
Uz to, prelazak na spomenuti oblik terapije zahtijeva znatno više posla za stručni tim, kojeg čine liječnici, medicinske sestre - edukatori, psiholog i tehnička služba. Svaki član tima ima specifično mjesto u timu, a dobra edukacija članova tima jedan je od prvih koraka u primjeni ovog oblika terapije.

Kako uvođenje terapije pomoću inzulinske pumpe velik dio odgovornosti prebacuje na pacijenta, 24 sata dnevno trebaju mu biti na raspolaganju stručna i tehnička pomoć. Stručnu pomoć osigurava tim koji se brine o djetetu sa šećernom bolešću, a tehničku distributer i proizvođač.

Ako pri odabiru kandidata za liječenje inzulinskom pumpom poštujemo zadane indikacije, uvažavamo prednosti i mane takvoga terapijskog režima i imamo ispunjen osnovni preduvjet, motivaciju bolesnika, s velikom vjerojatnošću možemo očekivati poboljšanje metaboličke kontrole, kasniju pojavu kroničnih komplikacija bolesti i, ne manje važno, znatno bolju kvalitetu života oboljelog od šećerne bolesti.