Interna medicina

Kako skratiti boravak u bolnici?

Šokantan je podatak da čak 25 posto bolesnika koji nevoljno gube na tjelesnoj težini umire unutar jedne godine

Peroralna prehrana u bolničkim uvjetima - Uključuje standardnu dijetu i različite dijetne prilagodbe pojedinim kliničkim zahtjevima. Modificirane ili prilagođene dijete razlikuju se konzistencijom ili sadržajem pojedinih nutritivnih pripravaka. Po konzistenciji dijete dijelimo na krute, kašaste i tekuće. Modificirane i restriktivne dijete prema sastojcima unesene hrane dijelimo na: dijete sa sniženim ili povišenim unosom vlakana, visokokalorične i niskokalorične, dijabetičke, dijete s niskim udjelom masti, sa sniženim unosom proteina, smanjenim unosom soli, bezglutenske dijete kao i mnoge druge prilagođene pojedinim metaboličkim zahtjevima ili abnormalnostima, kao i nekim specifičnim kliničkim situacijama.

Enteralne formule - Razvijaju se neprekidno od sredine dvadesetog stoljeća, a prekretnicu predstavlja elementarni enteralni pripravak koji se pojavio 1949. Enteralna prehrana predmnijeva unos hrane i/ ili komercijalnih nutritivnih otopina i pripravaka, primarno putem sondi u želudac, dvanaesnik ili jejunum (tanko crijevo). Osobitu važnost za razvoj enteralnih pripravka ima NASA-in program svemirskih letova s ljudskom posadom i potreba za razvojem enteralnih pripravaka pogodnih za hranjenje astronauta, s naglaskom na smanjenje količine stolice. Ruski astronaut German Titov (kolovoz, 1961.) i američki John Glenn (veljača, 1962.) prvi su ljudi koji su se hranili enteralnim pripravcima u svemiru. Od tihog ulaska enteralnih formula u kliničku medicinu prije pedeset godina, do danas je učinjen znatan napredak. Danas se enteralni pripravci često koriste kao nadopuna standardnoj prehrani.

Parenteralna prehrana - Prvi pokušaji hranjenja krvožilnim putem opisivani su u 17. i 18. stoljeću. Prvi pokušaj primjene maslinova ulja parenteralnim putem spominje se u Francuskoj 1678. godine! Osnovni koncept suvremene parenteralne prehrane opisan je 1945. Parenteralna prehrana je način supstitucije organizma vodom, energetskim supstratima (glukoza i lipidi), kao i svim drugim hranjivim tvarima krvožilnim putem (elektroliti, elementi u tragovima i vitamini). 

Znatan i stalan napredak u znanosti o kliničkoj prehrani, koji prije svega uključuje razvoj tehnika i otopina za enteralnu i perenteralnu prehranu, omogućuje danas hranjenje svih bolesnika koji nisu u mogućnosti ili ne žele uzimati hranu, te onih kod kojih nije moguća apsorpcija nutritivnih sastojaka iz crijevnog lumena.

Stoga klinička prehrana obuhvaća uobičajenu peroralnu prehranu, dijetne modifikacije i prehrambene dodatke, te enteralnu i parenteralnu prehranu. Tradicionalni ciljevi kliničke prehrane obuhvaćaju detekciju i prevenciju malnutricije, uravnoteženje metaboličkog statusa, smanjenje pobola te skraćenje bolničkog liječenja i trajanja oporavka.