Neurologija

Noću je najgore

Dok jedni sindrom nemirnih nogu smatraju samo znacima prenadraženog simpatikusa, za druge je to realni klinički entitet

Sindrom nemirnih nogu, nekad poznat pod ne sasvim prikladnim nazivom noćni mioklonus, poremećaj je koji karakterizira neizdrživa potreba za pomicanjem nogu, rjeđe ruku ili trupa, čime se umanjuju neugodne, a nerijetko i bolne senzacije. Pomicanjem zahvaćenog dijela tijela tegobe gotovo potpuno prestaju.

Prvi opisi iz 17. stoljeća

Simptome bolesti prvi su put opisali u 17. stoljeću slavni engleski anatom i neuropsihijatar Thomas Willis te sredinom 19. stoljeća njemački liječnik Theodor Wittmaack, a točnu definiciju bolesti dao je švedski liječnik Karl-Axel Ekbom 1945. godine, tako da se po njima bolest naziva i Wittmaack-Ekbomov sindrom.

Dok ga jedni smatraju samo znacima prenadraženog simpatikusa te produktom nametnute potrebe sve veće potrošnje specifičnih lijekova koje propagira farmaceutska industrija, za druge je sindrom nemirnih nogu realni klinički entitet, s točno definiranim patogenetskim mehanizmom nastanka i visokom zastupljenošću u populaciji. Smatra se da taj poremećaj ima oko 10 posto odraslih u Europi i Sjevernoj Americi, češće žene, no unatoč tome vrlo često ostaje neprepoznat.

Mravinjanje, bockanje, trzanje

Tegobe koje bolesnik opisuje katkad se tumače kao pretjerana izloženost stresu, nesanica, artritis, mišićni grčevi ili starost. Neliječena bolest uvelike utječe na brojne segmente svakodnevnog života te dovodi do poremećaja sna, pretjerana umora tijekom dana, smanjuje koncentraciju, pamćenje, radnu učinkovitost i remeti međuljudske odnose.

Može početi u bilo kojoj životnoj dobi, katkad već u djetinjstvu. Tegobe se pogoršavaju sa životnom dobi, pa se s vremenom češće javljaju i dulje traju.

Bolesnici tegobe opisuju kao bol, neugodno mravinjanje, bockanje, trzanje ili svrbež u nogama, i to najčešće u području potkoljenica, rjeđe stopala, natkoljenica ili nekoga drugog dijela tijela, uglavnom ruku. Tegobe se mogu javiti jednostrano, ali češće zahvaćaju obje strane tijela. Oboljeli imaju neodgodivu potrebu za pomicanjem zahvaćenog dijela tijela, čime se tegobe znatno umanjuju ili sasvim prestaju. Najčešće aktivnosti koje bolesnicima pomažu su hodanje, rastezanje, vožnja bicikla ili jednostavno dizanje i spuštanje stopala. Tegobe se pogoršavaju u fazama mirovanja, kao što je sjedenje, ležanje ili drijemanje, a izraženije su navečer ili u ranim noćnim satima. Kod nekih bolesnika javljaju se danju.
Tegobe često mogu biti isprovocirane dugotrajnim sjedenjem, kao što je višesatno putovanje ili sjedenje, ali i imobilizacijom udova nakon ozljede.

U blagim oblicima javljaju se povremeno, u umjerenim jednom do dva puta tjedno, a u težim češće od dva puta tjedno. U 80 posto slučajeva poremećaj je udružen s tzv. periodičnim pokretima udova, pri čemu dolazi do nevoljnog trzanja udova svakih 10 do 60 sekundi, najčešće u snu, a katkad i u budnom stanju.

Točan uzrok još nepoznat

Sindrom nemirnih nogu može se javiti bez poznatog uzroka, kao tzv. primarni poremećaj, ili može biti sekundaran, u sklopu neke druge bolesti i poremećaja te kao posljedica uzimanja lijekova.

Primarni oblik sindroma nemirnih nogu - Obično se javlja prije 40. godine života, katkad već u ranom djetinjstvu, kad se često pogrešno tumači kao sindrom hiperaktivnog djeteta ili kao bolovi u nogama zbog rasta kostiju.

Sekundarni oblik sindroma nemirnih nogu - Obično se javlja nakon 40. godine života, najčešće u sklopu nedostatka željeza. Čak 20 posto svih oblika čini onaj uzrokovan deficitom tog minerala.
Može se javiti i u sklopu trudnoće, osobito u zadnjem tromjesječju, kod proširenih vena na nogama, deficita folne kiseline, šećerne bolesti, bolesti štitnjače, oštećenja perifernih živaca, Parkinsonove bolesti, alkoholizma, reumatoidnog artritisa ili nekih drugih autoimunih bolesti.
Među lijekovima koji mogu izazvati sindrom nemirnih nogu ili pogoršati njegove simptome su lijekovi za suzbijanje mučnine, alergije, antidepresivi, antipsihotici te neki antiepileptici.
Među rjeđim uzrocima navode se niska razina šećera u krvi ili sustezanje od opijata.

Oba oblika pogoršavaju operativni zahvati, ozljede ili trudnoća.