Neurologija

Noću je najgore

Dok jedni sindrom nemirnih nogu smatraju samo znacima prenadraženog simpatikusa, za druge je to realni klinički entitet

U 60 posto slučajeva riječ je o nasljednom poremećaju, uz autosomno dominantni tip nasljeđivanja, pa se pomnim traganjem u jednoj obitelji često nađe nekoliko oboljelih. Takvi slučajevi imaju raniji nastup simptoma, ali sporiji tijek bolesti i bolju prognozu.

Do danas nije poznat točan uzrok nastanka bolesti, te dosadašnja istraživanja upućuju na poremećaj u izlučivanju dopamina, supstancije koja sudjeluje u kontroli motoričkog sustava te na deficit željeza koje je uključeno u sintezu dopamina. Koncentracija dopamina prirodno je niža navečer, čime se može objasniti pojava simptoma u tom razdoblju.

Često neprepoznat ili pogrešno dijagnosticiran

Postavljanje dijagnoze sindroma nemirnih nogu temelji se na pomno uzetoj anamnezi i prepoznavanju simptoma bolesti, no unatoč tome bolest često ostaje neprepoznata ili pogrešno dijagnosticirana.
Točni međunarodni kriteriji za dijagnozu bolesti definirani su 1995., a uključuju:
- želju za pomicanjem udova, često udruženu s poremećajem perifernog osjeta
- pojavu ili pogoršanje tegoba u mirovanju te smirivanje tegoba tijekom motoričke aktivnosti
- motorički nemir
- pogoršanje simptoma noću.

Kod svakog bolesnika sa sindromom nemirnih nogu nužno je učiniti određene dijagnostičke testove kako bi se pronašao mogući uzrok poremećaja. To uključuje osnovne krvne laboratorijske testove (razina šećera, željeza, bubrežni parametri, hormoni štitnjače), zatim elektromioneurografiju kojom se ispituje električna aktivnost mišića i provodljivost živaca te polisomnografiju za analizu procesa spavanja.

Različit terapijski pristup s istim ciljem

U liječenju sindroma nemirnih nogu koristimo farmakološka sredstva, ali i razne nefarmakološke metode liječenja.

U sekundarnim oblicima bolesti osnovno je liječiti uzrok, što podrazumijeva: nadoknadu željeza i nadoknadu folne kiseline, regulaciju vrijednosti šećera u krvi, liječenje Parkinsonove bolesti, liječenje poremećaja rada štitne žlijezde i tako dalje.

Primarni oblici bolesti liječe se specifičnim lijekovima koje možemo podijeliti u četiri kategorije:
- lijekovi koji povećavaju koncentraciju dopamina (ropinirol, pramipeksol, levodopa/karbidopa, pergolid)
- opijatni lijekovi (tramadol, oksikodon, metadon)
- benzodiazepini koji djeluju umirujuće i poboljšavaju san (diazepam, klonazepam)
- antikonvulzivni lijekovi koji umanjuju bolne senzacije (gabapentin, karbamazepin)

Među nefarmakološkim metodama liječenja učinkovitima su se pokazale promjene životnih navika, kao što su:
izbjegavanje kofeina
- prestanak pušenja i pijenja alkoholnih pića, osobito prije odlaska na spavanje
- umjerena tjelovježba tijekom dana (ne i navečer)
- higijena spavanja - podrazumijeva izbjegavanje spavanja tijekom dana, odlazak na spavanje i buđenje u približno isto vrijeme, tople kupke neposredno prije odlaska u krevet.

Primjenom metode akupunkture ili transkutane električne nervne stimulacije (TENS) također je zabilježeno poboljšanje simptoma.