Psihologija

Pušači navučeni na insekticid

Nikotin "oponaša" djelovanje acetilkolina te djeluje kao uljez i preuzima vlast nad dijelom moždanih funkcija

Pušenje donosi brojne opasnosti tijelu, obitelji, društvu, okolini i gospodarstvu. Iako je većina pušača intimno svjesna tih opasnosti, odvikavanje im je ipak pretvrd orah.
U cigareti se nalaze stotine kemijskih tvari, od kojih su neke svrstane u otrovne i zabranjene u hrani. Nikotin, središnji sastojak duhanskog dima, najodgovorniji je za nastanak ovisnosti. On je istinska ovisnička droga, štetnija od marihuane, LSD-a i ecstasyja prema britanskim istraživanjima iz 2007. Posljedice koje izaziva slične su onima koje uzrokuju kokain ili heroin.
Nikotin je prije svega jedan od najmoćnijih otrova koji je, u istim količinama, smrtonosniji od strihnina ili otrova zvečarke. Štoviše, ono za čim žude milijuni pušača nije ništa drugo nego insekticid: nikotin je prirodna zaštita duhanske biljke od proždrljivih kukaca.
Ono što ga je učinilo ovisničkom tvari jest njegova kemijska sličnost acetilkolinu, neuroprijenosniku koji kontrolira stotine drugih kemijskih procesa u mozgu. Budući da "oponaša" djelovanje acetilkolina, nikotin djeluje kao uljez i preuzima vlast nad dijelom moždanih funkcija, među kojima utječe i na raspoloženje. Nikotin, kao kokain i heroin, umjetno pospješuje lučenje dopamina, što objašnjava osjećaj ugode koji većina pušača osjeća čim udahne dim cigarete.
Ova droga istodobno djeluje na nadbubrežne žlijezde i dovodi do porasta adrenalina u krvi, što pušača čini življim i energičnijim. Izaziva i kratkoročni porast krvnog tlaka, ubrzanje pulsa i odljev krvi iz srca.

Pozivnica za rak

Nažalost, među tvarima koje se oslobađaju u upaljenoj cigareti nalaze se i otrovi poput ugljičnog monoksida, vodikova cijanida i još najmanje 43 karcinogena spoja. Svi oni ulaze u organizam dok pušač udiše dim. Primjerice, ugljični monoksid brzo ulazi u krv i smanjuje njezinu sposobnost prenošenja kisika. Posljedično, pušač mora ulagati više napora da bi obavio određeni zadatak od nepušača. Srce mora raditi jače, osobito tijekom fizičkog rada ili sporta.
Povišeni ugljični monoksid može škoditi i vidu, oslabiti vremensku orijentaciju i koordinaciju pokreta. Uz to, ovaj plin oštećuje unutarnje stjenke arterija i pospješuje nastanak masnih naslaga na njima, što s vremenom dovodi do suženja i stvrdnuća arterija.
Katran iz duhanskog dima nakuplja se na stjenkama bronha, a vruć dim "spaljuje" sićušne trepetljike (cilije), čija je zadaća zarobiti i zadržati štetne čestice iz udahnutog zraka.
Otrovne i karcinogene tvari u duhanu izlažu pušače višestruko većem riziku obolijevanja od raka pluća, grkljana, dušnika, jednjaka i usne šupljine.
Pušenje izaziva i smetnje s disanjem zbog smanjenja plućnog kapaciteta i povećanja otpora dotoku zraka u pluća. Produljeno uzimanje duhana vodi i do pojačane zaduhe u naporu, kašljanja, vrtoglavice, žutih zubi i prstiju.
Valjano je pitanje zašto nikotin nije zakonom zabranjen kao mnoge druge droge? Odgovor je jednostavan: proizvođači duhana (kao i alkohola) previše su moćni i utjecajni da bi dopustili zakonodavcima da jednostavno stave njihove proizvode izvan zakona i tako im otežaju stjecanje fantastičnih zarada.

Štetno, a i skupo

Da bi svom organizmu nanio štetu, pušač troši prilične svote novca, koje, ovisno o stupnju ovisnosti, mogu varirati od 400 do 1000 eura godišnje.
S vremenom snosi i trošak njege narušenog zdravlja, jer mnoge bolesti i estetski nedostaci koje pušenje izaziva zahtijevaju terapiju. Bolesni ljudi obično su manje sposobni raditi i zarađivati, pa i na taj način dolazi do financijskih gubitaka po pušače (i njihove obitelji). Ako liječenje ne plaća bolesnik iz vlastitog džepa, plaćaju ga ostali građani, obveznici doprinosa za zdravstvenu zaštitu.
 
Nije fer od pušača da društvu nameću dodatni trošak, no poznato je da konzumenti duhana nisu osobito sućutni prema okolini, jer inače ne bi gorljivo branili svoju potrebu da puše u tuđoj prisutnosti i tako prisiljavaju nepušače da u svoj organizam također unose štetne tvari.
Budući da su podaci o pogubnosti duhana odavno poznati javnosti, legitimno je upitati se kako to da pušači, ili oni koji će to postati, nisu poduzeli mjere da se odupru toj otrovnoj ovisnosti.