Zglobovi ponovno u funkciji
Ponavljanje istih pokreta ili ozljeda može "zarobiti" meniskoid između dvije zglobne površine, što remeti funkciju zgloba
U narodu poznata kao namještanje zglobova, manipulativna tehnika stara je koliko i čovječanstvo. Svaka civilizacija imala je svoje metode, koje je sa znanjem o ljekovitim travama prenosila s generacije na generaciju. Obje su dugo bile temelj službene medicine, a sada ih različite grupe zdravstvenih djelatnika nazivaju kiropraktikom, osteopatijom ili manualnom terapijom, kako glasi službeni izraz u našoj medicini.
Bez obzira na činjenicu da tehnika ima svoje korijene u empiriji, moramo biti zahvalni svim onim spretnim "nadriliječnicima" koji su je, uspješno pomažući ljudima kroz stoljeća, prenijeli sve do današnjih dana.
Danas su tehnologija i laboratorijski rad omogućili detaljnije proučavanje tih postupaka, pa su dostupna tumačenja o tome što se događa kad se "namjesti" zglob kod kojeg je rengenski nalaz obično negativan. Uveden je pojam "igre zgloba", koji je temelj tretmana u manualnoj medicini.
Što je "igra zgloba"
Igra zgloba osjećaj je elastične popustljivosti na kraju pasivnog pokreta u zglobu (mogućnost laganog klizanja jedne zglobne površine u odnosu na drugu), no sve još uvijek unutar fiziološkog pokreta. Valja prije svega pojasniti pojmove pokreta u zglobu. Uz aktivni i pasivni pokret, u zglobu postoji i komponenta pasivne elastičnosti koju nazivamo "igrom zgloba", a posjeduje je bilo koji zglob. Ako elastičnosti nema, govori se o funkcionalnoj blokadi zgloba, a ako je riječ o zglobu kralježnice, o segmentalnoj disfunkciji intervertebralnog (između kralježaka) zgloba.
Kako se gubi elastičnost
Sinovijalna ovojnica zgloba posjeduje dodatni jezičac tkiva koji strši u zglobni prostor i naziva se "meniskoid". On stvara veću sukladnost između zglobnih površina da bi se zglob bolje i simetričnije pokretao. Ponavljanje istih pokreta (primjerice, pri radu ili sportu), ozljede (pad ili trzaj) može dovesti do zarobljavanja meniskoida između odgovarajuće dvije zglobne površine, što remeti normalno klizanje između njih.
Postupci manualne terapije
Manualna medicina je disciplina koja počinje dijagnostičkim postupcima. Ispitivač provjerava i ocjenjuje prisutnost potpune funkcije zgloba, uključujući i igru zgloba, te jesu li eventualne popratne tegobe vezane isključivo uz zglobni fenomen. Terapijskim postupcima prethodi priprema, a sastoji se od masaže i specifične tjelovježbe (gimnastike) koja se naziva postizometrička relaksacija.
Nakon toga se izvode terapijski postupci, to jest odgovarajući mobilizacijski ili manipulacijski zahvati (tehnike) radi uspostave pune fiziološke mobilnosti zgloba.
Pripremne tehnike - Upotrebljavaju se uvijek prije tretmana mobilizacije i(li) manipulacije, a katkad su i same dovoljne kao tretman:
Ispitivanje vratnoga i lumbalnog dijela kralježnice
- specifične masaže (površinske, frikcijske ili dubinske) - specifične masaže za koje su osposobljeni samo neki fizioterapeuti
- rastezanje i valjanje kože i(li) duboko položenoga vezivnog tkiva - da bismo rastezali i valjali kožu, potrebne su istrenirane ruke vještog liječnika ili fizioterapeuta koji poznaje anatomiju i fiziologiju ljudskog tijela. U pravilu se izvode palčevima i kažiprstima ruku.
Postizometrična relaksacija
- refleksoterapija, tretman triger točaka i akupresura - refleksne zone (triger točke) tretiraju se palčevima, laktovima ili posebnim štapićima tako da se pritisak na željenoj točki zadrži određeno vrijeme (30 sekundi do jedne minute) ili se željeno mjesto pritišće kružnim pokretima. Za postizanje željenog učinka uvijek se kombinira nekoliko točaka.
- postizometrična relaksacija (PIR) - koristi se isključivo kod napetog mišićja, jer joj je cilj relaksacija željenog mišića, što se postiže korištenjem izometričke kontrakcije dotičnog mišića udaha, izdaha, pogleda i opuštanja. Izvodi se tri puta uzastopce po 20-ak sekundi. Pacijenta se poduči kako pravilno provoditi vježbu i preporučuje mu se da je svakodnevno provodi i kod kuće.
Stranica:
[1]
2
»
|
