Kirurgija

Gležanj na udaru

Neodgovarajuće liječenje i površan pristup problematici uganuća gležnja može prouzročiti trajno ograničenje funkcije zgloba

Gotovo da i nema čovjeka koji barem jednom u životu zbog bolnog i otečenog gležnja nije iskusio neugodan osjećaj nemoći i onesposobljenosti za obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Statistike će poduprijeti ovu tvrdnju te dodati da je ova povreda druga po učestalosti među svim povredama vezanim uz mišićno-koštani sustav, odmah nakon bolnog lumbalnog sindroma. Primjerice, u SAD-u uganuće gležnja uzrokuje gubitak od 5.8 milijuna radnih i školskih dana godišnje. U natjecateljskom i rekreativnom sportu uganuće gležnja predstavlja najčešću ozljedu, do 25% svih ozljeda. Posebno rizični su kontaktni sportovi poput košarke, nogometa i odbojke, ali i svi ostali sportovi gdje su trčanje i skakanje sastavni dio aktivnosti. Međutim, ozlijediti se možete i neoprezno hodajući po neravnom terenu, ali i kada se najmanje nadate, krivo zakoračivši na rubnjak ili okliznuvši se na ledu na gradskim ulicama.

Slika 1 - koštano-ligamenarni aparat stopala

Od ukupnog broja uganuća, pretpostavlja se da 30% ozljeda I i II stupnja te oko 15% III stupnja niti ne dođe liječniku radi liječenja. Tu se najčešće radi o ponovljenoj ozljedi pa osoba ne osjeća potrebu javiti se liječniku. Shodno tome možemo reći da je velika učestalost uganuća gležnja dovela do površnosti u pristupu i tretmanu ovog stanja, čije neodgovarajuće liječenje može prouzročiti trajno ograničenje funkcije zgloba.

Do ozljede ligamenata najčešće (u preko 85% slučajeva) dolazi kod uvrnuća stopala. Obično se najprije dešava izolirano prsnuće (ruptura) prednjeg ligamenta s vanjske strane gležnja (u 65% slučajeva), a ako se djelovanje sile nastavi slijedi prsnuće i donjeg ligamenta vanjske strane gležnja (ozljeda 2 ligamenta dešava se u 20% slučajeva). Samo kod ekstremnih pokreta dolazi do ozljede ligamenta s unutarnje strane gležnja (deltoidni ligament). Prsnuće svih ligamenata obično je praćeno i razdorom zglobne kapsule. Ozljede ligamentarnog sustava mogu biti praćene i koštanom traumom.

Simptomi odraz opsega povrede 

 Klinička slika ozlijeđenog gležnja korelira s opsegom povrede zglobnih struktura. Klinički pregled uključuje inspekciju, palpaciju, ispitivanje opsega pokreta zglobova te neke specifične testove za pridružene ozljede. Inspekcijom ćemo uočiti hematom, stupanj natečenosti i deformiteta zgloba. Nakon toga se treba orijentirati o stanju ligamentarnog sustava. Bolnost na palpaciju određenih struktura ukazivat će na njihovu ozljedu.  

Slika 2 - do ozlijede ligamenata najčešće (u preko 85% slučajeva) dolazi kod uvrnuća stopala

Da se ne previdi koštana trauma, potrebno je učiniti standardne rtg slike gležnja, a u nejasnim slučajevima zadržne rtg slike ili pregled ultrazvukom. Magnetska rezonancija nam može dati odličan uvid u ozljedu ligamenata, ali se zbog skupoće i nedostupnosti rjeđe koristi.

Podjela ligamentarnih ozljeda

Prvi stupanj (gradus I) - Karakterizira ga istegnuće ligamenata bez okom vidljivog puknuća, otok i bol su minimalni ili ih nema, funkcija je obično uredna ili minimalno oštećena.
Drugi stupanj (gradus II) - Umjereno teško uganuće koje je karakterizirano izrazitijom boli, a prisutni su oteklina i ukočenost zgloba. Prisutno je djelomično prsnuće ligamentarnog sustava. Postoji i umjereni gubitak funkcije s nemogućnošću hoda na prstima. Potrebno je 2-3 mjeseca da se povrate potpuna snaga i stabilnost zgloba.
Treći stupanj (gradus III) - Najteži oblik uganuća karakteriziran jakom boli, koja nakon početne prisutnosti može popustiti uslijed pucanja živčanih vlakana. Oteklina je velika i praćena je intenzivnom ukočenošću zgloba. Prisutni su i znaci labavosti zgloba kao posljedica totalnog prsnuća postraničnog kompleksa ligamenata i zglobne čahure.