Psihologija

Što odmor čini (ne)ugodnim

Godišnji odmor nikako ne treba propustiti, a kontakt s poslom tijekom odmora potrebno je svesti na razumni minimum

Za dobro su zdravlje promjene sredine i odmor iznimno bitni, pa u ovo doba godine stotine tisuća naših zemljaka kreće na put u potragu za tim blagodatima. Bitno je da se sklonimo od rutine i nađemo u drukčijem okruženju od uobičajenoga, jer ćemo tako oživjeti vlastita osjetila izlažući ih novim poticajima i iskustvima.
Iako vrlo malo ljudi predviđa da će im odmor biti neugodan, postoje stvari koje nepovoljno utječu na njegovu kvalitetu. Čak i industrija turizma znanstveno proučava godišnje odmore i utvrđuje pojedinosti koje ih čine više ili manje ugodnima. Jedno se austrijsko istraživanje, objavljeno 2005., pozabavilo aspektom duševnog blagostanja godišnjih odmora. Tjedan dana nakon povratka s odmora ispitan je 191 radnik, koji je odgovorio na pitanja vezana uz trajanje odmora, prevaljenu razdaljinu, vremensku zonu, klimu, broj obroka, društvene i sportske aktivnosti, poznanstva, zdravstvene tegobe, razmirice i drugo. Također su uzeti u obzir vrsta i težina posla te dob sudionika u istraživanju. Dobrovoljci su zamoljeni da ocijene osobni osjećaj okrijepljenosti, odnosno iscrpljenosti u usporedbi s razdobljem prije odmora. Neki su od rezultata, objavljenih u reviji Journal Of Travel Medicine, bili neočekivani i naizgled nelogični.
Istraživanje je pokazalo da odmor pruža veći osjećaj oporavka što je posao mentalno zahtjevniji. Na oporavak povoljno djeluju i topla klima, obilje slobodnog vremena koji putnik ima za sebe i svoje potrebe, količina tjelesnih aktivnosti, kvaliteta spavanja i upoznavanje novih ljudi.
Međuljudski su se sukobi negativno odrazili na odmorenost, ali u maloj mjeri (2 posto), a zdravstveni problemi tijekom praznika, broj odspavanih sati i broj obroka nisu imali nikakva utjecaja.
Neočekivana je bila spoznaja da na stupanj oporavka od rada ne utječe trajanje praznika kao ni daljina odredišta na koje se putuje. Nekad se vjerovalo da dulji praznici pružaju veći i temeljitiji oporavak, jer tada osoba ima više vremena za opuštanje i rekreaciju.

I kratak je odmor dobar?

Istodobno, drugo istraživanje poručilo je da je oporavak najveći u prvih sedam dana, točnije između trećeg i sedmog dana. Taj podatak u opreci je s uvriježenim shvaćanjem da je potreban trotjedni odmor u komadu za optimalno okrepljenje od radnih napora. Možda je ipak bolje godišnji odmor razbiti na tri do četiri dijela od po sedam do deset dana?

Postoji, međutim, i alternativno tumačenje ovog fenomena. "Moguće je da do najvećeg oporavka u prvih sedam dana dolazi samo kad je osoba svjesna da joj slijedi još dva-tri tjedna podalje od obveza. Tko zna da se mora vratiti u poslovni žrvanj već nakon prvog tjedna, možda ne bi iskusio blagotvoran učinak godišnjeg odmora", ocjenjuje bečki psihijatar George Ivanschitz.

Iznenadila je i spoznaja da sloboda u odabiru dnevnih aktivnosti također nije imala veze s blagodatima godišnjeg odmora. To znači da odmor može biti jednako dobar ako se odvija prema rasporedu koji određuje netko drugi, primjerice turistička agencija ili suputnici, odnosno domaćini.

Zaključak je da najbolji učinak ima odmor koji provodimo u toplom podneblju s dragim osobama te ako smo odvojeni od obveza, bavimo se tjelesnom aktivnošću, upoznajemo nove ljude i imamo dovoljno vremena za vlastite potrebe.

Pogubni radni praznici

Odvojenost od uobičajenih obveza bitan je sastojak okrepljujućih praznika, ali mnogima je vrlo teško "otkvačiti" se od posla čak i kad je kilometrima daleko od radnog mjesta. Statistike iz Europske unije, SAD-a i Kanade pokazuju da više od trećine radnika propušta otići na odmor.
U SAD-u je taj postotak posljednjih godina varirao između 27 i 30 posto, a glavni su razlozi osjećaj krivnje zbog izbivanja s posla i strah od otkaza zbog ispadanja iz radnog ritma.
Europljani su odgovorniji prema vlastitom zdravlju nego Amerikanci, pa provode dulje vrijeme na odmoru, no 23 posto Britanaca ovoga će ljeta odustati od odmora ili zbog osjećaja da će posao poći naopako bez njihova prisustva, da će nešto važno propustiti budu li odsutni ili da će im nadređeni zamjeriti, iako na odmor imaju pravo.