Psihologija

Kad dan zamijeni noć

Ljeto je razdoblje kad se mnogima remeti san zbog duljih dana, putovanja i izazova koje donose noćni provodi

Spavanje je jedna od aktivnosti koju podrazumijevamo kao normalnu. Ipak, poremećaj sna neugodna je pojava koja nas često prisiljava na odlazak liječniku opće prakse ili improviziranje vlastitog liječenja.
Problemi sa spavanjem mogu biti posljedica pojačana stresa u životu ili neke otprije prisutne bolesti, no i varijacije u količini dnevnog svjetla mogu izazvati smetnje s usnivanjem, buđenjem i kvalitetom sna.
Za razliku od naših pradavnih predaka, koji su živjeli na afričkim savanama, na području vrlo malih oscilacija količine dnevnog svjetla unutar godine, ljudi su u međuvremenu naselili i daleki sjever i krajnji jug, suočavajući se s radikalnim promjenama u duljini dana. Ljetni mjeseci lipanj, srpanj i kolovoz na našim geografskim širinama donose mnogo dnevnog svjetla, jer dan traje gotovo 16 (sredinom lipnja) do 14 sati (potkraj kolovoza). Budući da svjetlo suzbija pospanost, ljeti obično spavamo manje nego zimi. U tamnom dijelu godine spavamo dulje, imamo manje energije i podložniji smo depresiji, jer tama potiče i pospanost i depresiju. Ljeto je, dakle, vrijeme za upijanje što više dnevnog svjetla radi "punjenja baterija", no u tom razdoblju okolnosti poput putovanja i društva vuku nas u neredovitost spavanja.

Faze spavanja

Normalno se spavanje odvija u nekoliko ciklusa, a svaki se sastoji od pet prepoznatljivih faza: sanjivost, lagani san, dublji san, duboki san i faza brzog micanja očima (REM).

U fazi sanjivosti, koja traje pet do deset minuta, moždana se aktivnost smanjuje za 50 posto. Ako se osoba u toj fazi probudi, može imati osjećaj da nije spavala. U razdoblju laganog sna moždana aktivnost oscilira, a mišići se naizmjenično opuštaju i napinju. Kucanje srca se usporava, a temperatura pada. Tijelo se priprema ući u dublji san. U iduće dvije faze, dubljeg i dubokog sna, prevladavaju moždani delta valovi, koji su spori. Tijekom faze dubokog sna elektromiogram (krivulja koja bilježi električnu aktivnost u stimuliranim mišićima) bilježi spore valove visoke amplitude.
Prve četiri faze zajedno pripadaju non-REM spavanju, jer se u njima ne događaju brzi pokreti očiju. Zanimljivo je da se uoči REM spavanja redoslijed faza ponavlja u obrnutom smjeru, tako da nakon četvrte faze opet slijedi treća i druga, pa san nakon najdublje faze opet postaje plićim.
U REM fazu spavanja (faza brzog micanja očima - Rapid Eye Movement) ulazimo za oko 90 do 120 minuta od početka spavanja. Moždana se aktivnost pojačava, slijede intenzivni snovi, a većina mišića se paralizira. Zbog toga se, za razliku od ostalih faza spavanja, u ovoj ne okrećemo u postelji. Medicina smatra da je mišićna ukočenost zaštitni mehanizam koji sprječava tijelo da izvodi pokrete o kojima sanjamo.

Spavanje u pogrešno vrijeme

Katkad moramo biti budni u vrijeme kad tijelo traži san, i obrnuto. Ako nam se to događa povremeno, brzo se privikavamo. No, prilagodba je napornija ili čak nemoguća ako je poremećaj ritma spavanja kroničan. Neki poremećen ritam imaju vlastitom krivnjom, primjerice zbog slabe organizacije vremena ili čestih izlazaka ili zabava koje se protežu do kasno u noć.

Druga su ugrožena skupina ljudi koji rade u promjenjivim smjenama, bilo da je riječ o liječnicima, bolničarkama, novinarima, pilotima, stjuardesama ili zaštitarima. Osobe s takvim životnim okolnostima često su budne u razdobljima kad imaju potrebu za spavanjem, a spavaju u vrijeme kad bi trebali biti budni.
Ciklus spavanja može biti i kronično poremećen tako da osoba "zamijeni dan za noć". Riječ je o poremećaju zvanom sindrom pomaknute faze spavanja, a obilježava ga kasnije usnivanje, tipično oko tri sata ujutro, i kasnije buđenje, između 11 i 13 sati. Postoje i drastičniji slučajevi u kojima osoba usniva tek pred jutro, a budi se poslijepodne. Ukupan broj odspavanih sati može biti u granicama normale, ali se spavanje u cijelosti odvija u atipično vrijeme. Takav ritam nije zdrav jer osoba propušta sunčevo svjetlo i blagodati koje ono donosi. Sunčevo je svjetlo bitno za brojne fiziološke procese u organizmu, od poticanja proizvodnje vitamina D, važnog za kosti, do visokog raspoloženja, otpornosti na stres, imuniteta i visokog libida.

Prekomjerno spavanje

Prekomjerno spavanje ili hipersomnija naličje je nesanice. Pretjerana pospanost tijekom dana nije zdravstveni problem ako se javlja sporadično, primjerice zbog velikih napora prethodnog dana ili nespavanja. No, kronična hipersomnija može nastati zbog određenih lijekova, poremećene (obično oslabljene) funkcije štitnjače ili depresije.
Atipična depresija izaziva veliku pospanost, zajedno sa žudnjom za slatkim u popodnevnim i večernjim satima te osjećaj težine u udovima. Iako se po nazivu ne bi reklo, atipična je depresija jednako česta kao i tipična, ali je u psihijatriji nešto kasnije prepoznata pa je zato dobila "rezervno" ime.