Tema broja: Bolesti jetre

Jetrene bolesti - osnove kliničke prehrane

Prehrana i održavanje nutritivnog statusa od davnina su poznati problemi vezani uz akutne i kronične jetrene bolesti

Prehrana enteralnim putem

Dobar dio pothranjenih bolesnika s jetrenom cirozom je anoreksičan i ne uspijeva zadovoljiti dnevne hranidbene potrebe oralnim unosom hrane "ad libitum". U takvih bolesnika nužno je osigurati korištenje komercijalnih pripravaka visokokalorične hrane jer je dokazano da u oboljelih od jetrene ciroze postoji pozitivna korelacija između količine dnevno unesenih kalorija i preživljenja.

Bolesnici s alkoholnom bolesti jetre imaju poremećen metabolizam ugljikohidrata, trećina ih ima šećernu bolest te se njima propisuje dijeta bogata vlaknima i složenim ugljikohidratima.
 
Hranjenje putem sonde u cirotičara je dvosjekli mač zbog potencijalnog rizika od krvarenja iz varikoziteta jednjaka, iako ona nisu česta prema rezultatima do sada objavljenih studija.
Dvojbeno je primjenjivati kontinuirano ili intermitentno hranjenje, iako se savjetuje imitiranje ritma dnevnih obroka. Korištenje pumpi je standard, a manje komplikacije je potrebno rješavati u sklopu bolničkog nutritivnog tima.

U jetrenih bolesnika savjetujemo primjenu visokoenergetskih komercijalnih otopina (1.5- 2-0 kcal/ ml), koje istodobno imaju nizak sadržaj soli (40 mmol/d), osobito kod bolesnika koji imaju ascites.

Kod alkoholnog steatohepatitisa i ciroze jetre općenito koriste se enteralne formule s cjelovitim proteinima, kod bolesnika s ascitesom koncentrirani, energetski bogati pripravci te BCAA kod hepatičke encefalopatije nastale tijekom primjene enteralne prehrane. Preporučeni unos energije je 35 - 40 kcal/kg/dan, a proteina 1.2 - 1.5 g/kg/dan.

Prehrana parenteralnim putem

Parenteralna prehrana rezervirana je za bolesnike koji nisu u mogućnosti (povraćanje, proljevi, smetnje prolaska crijevnog sadržaja) ili ne žele sudjelovati u normalnoj prehrani ili hranjenju uz primjenu sondi. Ona se može primjenjivati u kombinaciji s enteralnom prehranom, što je za bolesnika svakako povoljnije od totalne parenteralne prehrane zbog prije navedenih razloga.
Parenteralna prehrana dostupna je u obliku standardiziranih pripravaka različitog sastava, volumena, osmolarnosti, a time i putova primjene, te u obliku individualnih pripravaka koji zahtijevaju stručni tim liječnika i farmaceuta.

Glede unosa energenata i proteina vrijede iste smjernice kao i za enteralnu prehranu. Kod hepatitisa uzrokovanog alkoholom, upotreba standardnih aminokiselina u hipotoničnoj glukozi, periferno, u većini studija je pokazala poboljšanje u histologiji ili biokemiji jetre.
Otopine koje sadrže veći postotak prilagođenih aminokiselina kao što su razgranate aminokiseline (BCAA), u postotku od 40 do 45 posto, te manji udio aromatskih aminokiselina uvode se u liječenje bolesnika s jetrenim bolestima. Iako imaju djelomičan učinak, osobito u encefalopatičnih bolesnika, njihov utjecaj na nutritivni status je zanemariv. Istodobno nema jasnih rezultata da utječu na smrtnost.

Isto tako, nema jasnih rezultata koji bi afirmirali primjenu mikronutrijenata kao što su cink, selen, vitamin A i vitamin E u bolesnika s jetrenim bolestima, osim u slučaju njihova izrazitog deficita.

U zaključku treba istaknuti kako je prehrana bolesnika s jetrenim bolestima jedan od najsloženijih i najizazovnijih segmenata kliničke prehrane i obuhvaća sve modalitete, od modificiranih dijeta, dijetetskih dodataka, preko visokosofisticirane enteralne i parenteralne prehrane i njihovih dodataka.