Interna medicina

Misterij probavne cijevi

Otežana probava, čiji organski uzrok medicina nije u stanju utvrditi, zahvaća svakog četvrtog stanovnika planeta

Simptomi na koje se bolesnici najčešće žale su bol u žličici ili gornjem dijelu trbuha, nadutost, osjećaj brze sitosti, osjećaj da hrana stoji u želucu, mučnina, gubitak teka, povraćanje i napadaji grčevitih bolova u gornjem dijelu trbuha. Ti simptomi mogu se preklapati i sa simptomima koji se odnose na funkcionalnu bolest debelog crijeva - iritabilni kolon (bolest iritabilnog crijeva bit će obrađena kao zasebna cjelina, op. urednika). Upravo prema prevladavajućim simptomima bolesnike dijelimo u pojedine grupe - prevladavajući bolovi u žličici, sa ili bez žgaravice ili podrigivanja, prevladavajući osjećaj punoće...).
Za većinu simptoma odgovorni su poremećaj pokretljivosti mišića probavne cijevi (prejaka ili preslaba pokretljivost) ili promijenjena osjetljivost sluznice.

Dijagnoza funkcionalne dispepsije postavlja se:

• kod postojanja trajne ili povremene boli u žličici tijekom najmanje tri mjeseca u posljednjih 12 mjeseci
• ako smo obradom isključili poznatu organsku bolest
• ako nisu prisutne smetnje koje povezujemo s iritabilnim crijevom.

Od sitnih anomalija krupne tegobe

Pokazalo se da bolesnici s funkcionalnim bolestima probavnog sustava imaju nisku kvalitetu života i češće izostaju s posla. S obzirom na to da se na obradu i liječenje troši mnogo novca, sa socioekonomskog stajališta ova skupina bolesnika je iznimno važna.

Kod dokazanih organskih bolesti bilo kojeg sustava uglavnom je poznat uzrok koji je doveo do bolesti, što usmjerava i liječenje. Iako su u medicinskoj struci propisani dijagnostički postupci i terapija (koja je nekad vrlo skupa ili malo djelotvorna), kod funkcionalnih probavnih bolesti liječenje je često vrlo frustrirajuće i za bolesnika i za liječnika, upravo zbog mnogih simptoma koji su uzrokovani teško mjerljivim odstupanjima od normalne funkcije. Terapija je zato usmjerena na smirivanje i otklanjanje glavnih simptoma, odnosno onih koji bolesnicima uzrokuju najveće teškoće. Tako bolesnici čiji je vodeći simptom bol u žličici s refluksnim tegobama (žgaravica, podrigivanje) uglavnom dobivaju lijekove koji kontroliraju izlučivanje želučane kiseline (antacidi, blokatori H2 receptora, blokatori protonske pumpe). Bolesnici s mučninama, povraćanjem, osjećajem punoće u trbuhu dobro reagiraju na prokinetike (metoklopramid, cisaprid), dok kod grčeva olakšanje donose spazmolitici, kod proljeva antidijaroici, a kod zatvora laksativi. Razvidno je, dakle, da su bolesnici katkad u razdobljima akutne bolesti prisiljeni uzimati nekoliko lijekova istodobno.

U terapiji funkcionalnih probavnih tegoba iznimno često se koriste i razne druge metode liječenja, uključujući i psihoterapiju, a vrlo je popularna i dobro prihvaćena fitoterapija (liječenje biljkama). Jedan od najmoćnijih biljnih pripravaka u liječenju funkcionalne dispepsije je Iberogast, čija je prednost u odnosu na većinu na tržištu dostupnih tvari u tome što jedinstvenom mješavinom raznih vrsta biljaka u liječenju pokriva više simptoma bolesti.