English

Pratite nas na Facebooku

Interna medicina

 ostali članci
  

Važno i za muškarce

  

Anemija bubrežnih bolesnika - uzroci i posljedice

  

Pod nadzorom "trbušnog mozga"

svi članci »

Anketa

 
Šećerna bolest tipa 1 se liječi
pravilnom prehranom
tjelesnom aktivnošću
inzulinom
svim navedenim postupcima



» Rezultati
» Ostale ankete

Interna medicina

Kad čistači zakažu

Podijeli

Autor:
prim. dr. sc. Draško Pavlović, dr. med., spec. internist - nefrolog
objavljeno u broju 62 (10/08)

U slučaju kroničnog trajnog zatajenja bubrežna funkcija se može nadomjestiti dijalizom ili presađivanjem bubrega

Stranica: [1] 2 »

Bubrezi u našem tijelu imaju važnu ulogu: čiste krv od štetnih produkata metabolizma, održavaju ravnotežu prometa vode i minerala, održavaju acidobaznu ravnotežu i mjesto su stvaranja hormona, npr. aktivnog metabolita vitamina D (kalcitriola) i eritropoetina. Smanjenjem bubrežne funkcije u organizmu se nakupljaju produkti metabolizma, pa se razvija uremija, što prema grčkoj riječi u prijevodu znači "mokraća u krvi".
U akutnom, naglo nastalom zatajenju u do tada uglavnom zdravim bubrezima ili kroničnom zatajenju bubrega (što je znatno češće) nužno je nadomjestiti bubrežnu funkciju. Ako je riječ o akutnom bubrežnom zatajenju, bubrežna funkcija se može nadomjestiti dijalizom, a u slučaju kroničnog trajnog zatajenja, može se nadomjestiti dijalizom ili presađivanjem (transplantacijom) bubrega.


Slika 1 - Hemodijaliza


Slika 2 - Peritonejska dijaliza

Dijaliza se temelji na svojstvima polupropusne membane, odnosno na fizikalnim procesima difuzije i osmoze koji omogućuju transport tekućina i otopljenih tvari. Postoje dva osnovna oblika dijalize: hemodijaliza i peritonejska dijaliza. Kod hemodijalize (slika 1) kao polupropusna membrana rabi se sintetska membrana, dok kod peritonejske dijalize kao filtracijska membrana služi peritonejska membrana (slika 2)

Kratka povijest dijalize i transplantacije

Od sredine 19. stoljeća, kad su otkrivena fizikalna svojstva difuzije i osmoze, pa sve do četrdesetih godina 20. stoljeća provođena su ispitivanja na pokusnim životinjama. Tijekom II. svjetskog rata Wilhelm Kolff u Nizozemskoj konstruirao je aparat za hemodijalizu i primijenio ga u liječenju bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega. U Seattleu (SAD) 1962. godine osnovan je prvi centar za kroničnu dijalizu, a četiri godine poslije Cimino i Brescia opisali su potkožni spoj arterije i vene (arteriovenska fistula - slika 3) kao trajni pristup krvotoku bolesnika, što je jedan od najvećih napredaka u kroničnoj hemodijalizi.


Slika 3 - Arteriovenska fistula

U Hrvatskoj se prve akutne hemodijalize rade šezdesetih godina prošloga stoljeća, najprije u Zagrebu, a kronični program hemodijalize krajem šezdesetih u Rijeci.
U trećem desetljeću prošloga stoljeća počela je primjena peritonejske dijalize u bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega, a u šestom desetljeću počinje se rabiti peritonejska dijaliza i u bolesnika s kroničnim zatajenjem buberga. Peritonejska dijaliza u današnjem obliku, tj. kontinuirana ambulantna peritonejska dijaliza, rabi se od 1975. godine. U Hrvatskoj je prva peritonejska dijaliza u bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega učinjena u Zagrebu 1948. godine, a 1983. godine počeo je program kontinuirane peritonejske dijalize.
Prva uspješna transplantacija bubrega učinjena je 1950. godine, a u Hrvatskoj 1071. godine u Rijeci. Posljednjih pedeset godina u cijelome svijetu, posebno u njegovu razvijenom dijelu, otvoren je velik broj centara za dijalizu i razvila se transplantacija bubrega. U Hrvatskoj danas imamo više od trideset centara za dijalizu i četiri centra u kojima se provodi tarnsplantacija bubrega.

Metode pročišćavanja krvi

Hemodijaliza - Riječ je o izvantjelesnom obliku nadomještanja bubrežne funkcije. Odvija se tako da krv bolesnika prolazi izvan tijela posebnim linijama kroz filter (dijalizator) u kojem se procesom osmoze i difuzije "čisti" od štetnih produkata metabolizma. Za provođenje hemodijalize potreban je aparat, dijalizator, otopina za dijalizu poznatog kemijskog sasatava te igle i linije (slika 1). Unutar filtera se nalazi polupropusna membrana, s tim da s jedne strane prolazi krv, a s druge otopina za dijalizu.
Da bi se hemodijaliza mogla provesti, potreban je odgovarajući krvožilni pristup. Postoje tri pristupa: arteriovenska fistula, arteriovenski graft i centralni venski kateter. Idealno bi bilo na vrijeme kreirati arteriovensku fistulu (slika 3), u suprotnom se stavlja kateter u venu na vratu.
Hemodijaliza se provodi tri puta tjedno po četiri do pet sati.. Ovaj oblik dijalize može se provoditi svaki dan dva do tri sata (vrlo rijetko) ili svaki dan tijekom noći. Većina bolesnika hemodijalizu provodi u centrima za dijalizu, bilo bolničkim bilo izvan bolničkim centrima. Mali broj bolesnika dijalizira se kod kuće.
Hemodijaliza je najčešće primjenjivana metoda nadomještanja bubrežne funkcije, čemu svjedoči podatak da je na hemodijalizi više od 80 posto bolesnika kojima je potrebno nadomjestiti bubrežnu funkciju.

Stranica: [1] 2 »