Botulinum toksin - otrov koji liječi
Botulinum toksin blokira prijenos živčanog podražaja, izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča
Botulinum toksin je otrov koji je sredinom 19. stoljeća bio prepoznat kao uzrok teške i smrtonosne bolesti botulizma. Toksin izlučuje anaerobna bakterija Clostridium botulinum. Od sedam imunološki različitih tipova, za ljudsku vrstu su otrovni A, B i E. Čovjek se obično zarazi zaraženom hranom, a moguća je i zaraza putem rane. Botulinum toksin je smrtonosan jer izaziva klijenut (paralizu) mišića. Dovodi do trajne blokade prijenosa živčanog podražaja na neuromišićnoj ploči (spoju živca i mišića) budući da koči oslobađanje acetilkolina na živčanim završecima, sprječavajući prijenos živčanog podražaja na mišiće pa oni ostaju paralizirani (mlohava paraliza mišića).
Prve ideje o mogućnosti primjene Botulinum toksina u svrhu liječenja pojavile su se još davne 1822 g., ali se nisu održale. Ideja dobiva karakter praktične primjene tek oko 1980., kada je primijenjen u liječenju strabizma. 1989. g. u Americi FDA (Food and Drug Administration) odobrava njegovu primjenu u liječenju strabizma (razrokosti), blefarospazma (nekontroliranog grča vjeđa), hemifacijalnog spazma (nekontroliranih grčeva ličnih mišića). Kasnije se ovim indikacijama dodaju i nove te se primjenjuje i kod liječenja cervikalne distonije, hiperhidroze (prekomjernog znojenja), bolnih sindroma (miofascijalnih bolnih sindroma, glavobolje), grčeva mišića, ahalazije, smetnji mokrenja, fisure analnog sfinktera. U posljednje vrijeme primjena se proširila i u kozmetičke svrhe - uklanjanje bora bez skalpela.
Primjena Botulinum toksina u liječenju žarišnih distonija u neurologiji značila je prekretnicu u liječenju ovog poremećaja i postala terapija izbora. Konačno je pronađen lijek koji ima uspjeha. Posljednjih godina se sve više počeo primjenjivati za rješavanje žarišnih spasticiteta nakon moždanog udara i pojedinih bolnih sindroma, a na tom području su u tijeku i studije koje ispituju njegovu djelotvornost kod glavobolja.
U Hrvatskoj je Botulinum toksin tip A registriran (dozvoljen) za primjenu kod jednog dijela žarišnih distonija (blefarospazam, cervikalne distonije i hemifacijalni spazam), za rješavanje spazama kod cerebralne paralize te za spazme nakon moždanog udara ili traume mozga. Na listi lijekova koji se mogu primjenjivati na teret HZZO-a (u ovom slučaju samo u bolničkim uvjetima) odobren je za liječenje blefarospazma, cervikalne distonije, hemifacijalnog spazma i za spazme kod cerebralne paralize, ali samo za djecu mlađu od 6 godina.
Distonije - nekontrolirane kretnje
Distonija je kronični neurološki poremećaj, prvi put opisan 1911. Dugo se svrstavao granično između psihijatrije i neurologije, sve do prije 20-tak godina, kada su brojna istraživanja bacila novo svjetlo na ovaj poremećaj koji je nakon toga ipak opisan kao organski.
Distonije karakteriziraju nekontrolirani grčevi pojedinih mišića, koji dovode do nenormalnih, često bolnih pokreta pojedinih dijelova tijela. Postoji više podjela:
- Prema dobi - nastale u dječjoj dobi, adolescentna forma i distonije koje se javljaju u odraslih.
- Prema raspodjeli - generalizirane (zahvaćaju skoro cijelo tijelo), fokalne (zahvaćaju pojedini dio tijela), multifokalne (zahvaćaju dva ili više odvojenih dijelova tijela), segmentalne (zahvaćaju dva ili više povezanih dijelova tijela) i hemidistonija (zahvaća desnu ili lijevu polovicu tijela).
- Prema uzroku - primarne (idiopatske) koje mogu biti nasljedne i nenasljedne i simptomatske (sekundarne).
Rezultati brojnih istraživanja govore u prilog da pojedini oblici distonije mogu biti uzrokovani slomom dijela mozga odgovornog za kontrolu kretanja. Uglavnom se ne nalazi strukturalni poremećaj mozga, osim u osoba u kojih se distonija javlja nakon moždanog udara ili traume (simptomatske distonije). Za njen razvoj postoji i genetska predispozicija, ali nije poznato koji je čimbenik potreban da do razvoja ipak dođe. Međutim, poznato je da različiti toksini mogu uzrokovati nastanak distonije. Uporaba neuroleptika (lijekovi za liječenje duševnih bolesti) također može uzrokovati distoniju pa tada govorimo o tardivnoj distoniji.
Kada govorimo o žarišnim distonijama, misli se na sljedeće poremećaje:
- Blefarospazam - nekontrolirano grčenje, stiskanje vjeđa, zatvaranje oka. Bolesnik ove kretnje ne može kontrolirati, a zbog učestalih kretnji često ne može ni gledati.
- Cervikalna distonija - poremećaj koji izaziva nekontrolirane kretnje zbog grča (spazma) vratnih mišića i mišića ramena. Često je bolna, a pokreti glave koji se javljaju mogu biti u jednu stranu (tortikolis), naprijed (anterokolis), straga (retrokolis) - slika 2. Može biti prisutan i tremor glave. Često je prisutan trajno krivi položaj vrata.
- Oromandibularna distonija - grčevi mišića donjeg dijela lica koji izazivaju nekontrolirano otvaranje ili zatvaranje usta. Obično je prisutan i blefarospazam.
- Spazmodička disfonija - zahvaća mišiće grkljana. Mijenja se glas kod govora tako da postaje hrapav, krešteći, s tim da je ponekad govor na trenutke nemoguć.
- Grč kod pisanja - grčevi u mišićima ruke koji se aktiviraju kod pokušaja pisanja. Grč nestane čim se olovka makne iz ruke. Ovaj poremećaj se može javiti kod nekih drugih radnji koje zahtijevaju opetovano istovrsne kretnje (npr. kod muzičara).
- Hemifacijalni spazam - zahvaća mišiće jedne strane obraza koji se nekontrolirano grče.
Stranica:
[1]
2
»
|
