Fizikalna terapija

Život s križoboljom

Kognitivno-biheviorijalno liječenje podrazumijeva različite intervencije koje se temelje na učenju i promjeni ponašanja

Značenje križobolje nije samo u tegobama i onesposobljenosti bolesnika, nego i u tome što je jedan od najvažnijih socioekonomskih problema u društvu i zdravstvu. Naime, prema brojnim anketama i istraživanjima, križobolja je jedan od najčešćih razloga izostanka s posla, a računa se da je oko 75 do 80 posto populacije tijekom života doživi barem jednom. Od brojnih uzroka, najčešće je riječ o nepravilnom i prekomjernom tjelesnom naprezanju koje premašuje snagu leđnih mišića, sveza, veziva i diskova među kralješcima.
Križobolja se konvencionalno klasificira kao specifična, za koju je poznat određeni uzročni čimbenik, ili nespecifična, bez poznatog uzroka. Međutim, iskustvo i rezultati brojnih kliničkih studija govore da je često povezana i s brojnim psihološkim i okolinskim čimbenicima. Dokaz tome je da u 85 do 90 posto bolesnika s križoboljom današnjim dijagnostičkim metodama, koje se odnose na somatske, odnosno fizičke promjene u tijelu, ne možemo pronaći uzrok.

Kako pristupiti

U dijagnostičkom procesu najvažniji je klinički pregled. Načelno, rendgenske pretrage nema svrhe raditi u prvih šest tjedana, osim ako se sumnja na ozbiljne uzroke križobolje. Dodatno se u nekih bolesnika radi ispitivanje funkcije živaca i inervacije mišića (elektromiografija), a manji broj treba dodatne metode kao što su kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija.

Srećom, kod velike većine bolesnika križobolja ne traje dulje od tri mjeseca. Najvažnije je bolesnika poticati da ostane aktivan i ne prepusti se krevetu. Naime, kad osoba shvati da aktivnost izaziva bol, prirodna reakcija je izbjegavanje, a to dovodi do kaskade negativnih učinaka. Dakle, osim u vrlo teškim slučajevima, mirovanje treba ograničiti na dva do tri dana.

Obično se daju lijekovi protiv bolova, najčešće neki od brojnih čistih analgetika ili lijekovi koji djeluju na bol i upalu - nesteroidni antireumatici, jer, napose u akutnoj fazi, može biti prisutna i upalna komponenta. Kontrola boli je glavni terapijski cilj kojem bolesnici teže i tu očekuju najveću pomoć od liječnika i drugoga profesionalnog osoblja. Kontrola boli omogućuje sveukupno poboljšanje funkcioniranja u svakodnevnom životu, poboljšanje kvalitete života i pomaže promjeni tijeka bolesti nabolje. No, u tome treba biti racionalan, jer osim koristi, lijekovi mogu imati i neželjena djelovanja.

U liječenju križobolje koriste se i brojne metode fizikalne terapije. U prvih nekoliko dana može se pokušati s hladnim oblozima, ali većina bolesnika bolje reagira na lokalnu primjenu topline. Na raspolaganju imamo i brojne metode elektroterapije, terapijski ultrazvuk, laser, elektromagnetoterapiju i dr.

Vjerojatno najvrjedniji dio fizikalne terapije je medicinska gimnastika, čiji su glavni ciljevi: uspostavljanje, održavanje ili povećanje opsega pokreta, održavanje i povećanje mišićne snage, povećanje izdržljivosti, razvijanje ili poboljšanje koordinacije pokreta, povećanje brzine pokreta, poboljšanje stava i položaja tijela, sprječavanje i ispravljanje različitih deformacija (skolioze, ravna stopala), poboljšanje funkcije pojedinih organskih sustava i kondicioniranje organizma. Medicinska gimnastika može se provoditi na suhom i u vodi. Potonje se odnosi na imerzijsku hidroterapiju u okviru koje se provode i terapijske vježbe radi poboljšanja opsega pokreta i snage, vraćanja izgubljene funkcije i smanjenja boli.
Prilikom propisivanja vježbi mora se uzeti u obzir opće stanje bolesnika, njegova životna dob, mogući opseg pokreta, upalna aktivnost i dr. Najčešće se vježba u ležećem položaju, ali može i u sjedećem, stojećem, četveronožnom i visećem. Dakle, postoji velik spektar mogućnosti, ali važno je znati što primijeniti u kojoj fazi bolesti u pojedinog bolesnika.

Posebnu pozornost valja pokloniti edukaciji bolesnika i svih potencijalnih bolesnika, jer se time prevenira pojavljivanja križobolje i utječe na socioekonomski aspekt bolesti. Iako je spektar mogućnosti liječenja vrlo širok, ključan je individualni pristup.

Biopsihosocijalni okvir analize i liječenja

U bolesnika s kroničnom križoboljom situacija može biti složenija, jer treba identificirati i ispravljati brojne interaktivne čimbenike kao što su bol, raspoloženje, spavanje i dr., koji mogu dovesti do trajanja simptoma. Tada se najbolji rezultati postižu sveobuhvatnim principom liječenja, koji se zasniva na takozvanom biopsihosocijalnom modelu.