Promjena bioritma škodi srcu
Pomicanje kazaljki na satu povećava učestalost srčanih udara, ali samo pri prelasku na ljetno računanje vremena
Prelazak na ljetno računanje vremena povećava stopu srčanih udara za pet posto u tjednu koji slijedi micanje kazaljki, a prelazak na zimsko vrijeme za jednak postotak smanjuje tu stopu. To su rezultati objavljeni u reviji New England Journal of Medicine do kojih su došli švedski znanstvenici s instituta Karolinska u Stockholmu.
Bolje sat više nego manje
"U proljeće se javlja statistički značajan porast rizika od srčanog udara u prvom tjednu nakon pomicanja kazaljki unaprijed", rekao je dr. Imre Janszky s Karolinske.
Europske zemlje prelaze na ljetno vrijeme u posljednjoj nedjelji ožujka, pomičući kazaljke za jedan sat naprijed i tako "kradući" nedjelji 60 minuta. Obrnuto, svake zadnje nedjelje listopada kazaljke se vraćaju za jedan sat, zbog čega je taj dan za jedan sat dulji od prethodnih.
Stručnjaci smatraju da je povećanje stope srčanih udara u rano proljeće uzrokovano kraćim spavanjem zbog gubitka jednog sata nakon prelaska na ljetno vrijeme. A kad dobivamo natrag taj sat potkraj listopada, stopa srčanih udara pada također za pet posto, ali samo na jedan dan, u ponedjeljak koji slijedi prelasku na zimsko vrijeme.
Istraživanje je obuhvatilo podatke o srčanim udarima u Švedskoj između 1987. i 2006., a razlozi oscilacije u broju srčanih udara pronađeni su u učincima nagle promjene bioritma zbog administrativnog zahvata u računanje vremena. "Sve je više dokaza da su narušavanje biološkog ritma i problemi spavanja povezani s krvožilnim zdravljem. Nekim je ljudima prilično teško naviknuti se na proljetni pomak, jer on pogađa i kvalitetu i trajanje sna. To nedvojbeno uzima određeni danak", nastavlja dr. Janszky.
Kad pomaknemo sat unaprijed ili unatrag, sunce izlazi otprilike u isto vrijeme, ali od nas se očekuje da naglo promijenimo društvene navike i odemo na posao ili u školu ranije ili kasnije. Ta je promjena za neke ljude teško podnošljiva.
Prelazak na ljetno vrijeme ima drastičnije posljedice jer narušava biološki ritam i oduzima sat mogućeg sna, a jesenje pomicanje sata nudi i važnu kompenzaciju. "U igri su dva različita mehanizma, koji se međusobno poništavaju. I u jesen postoji poremećaj kronobiološkog ritma, no barem dobivamo dodatni sat za spavanje, koji očito donosi prevagu", zaključuje Janszky.
Ponedjeljak se tradicionalno smatra najopasnijim danom u tjednu što se tiče srčanih udara, što su ranija istraživanja pripisala naglom povećanju obima aktivnosti i stresa u odnosu na vikend. Međutim, istraživanje na Karolinskoj upozorilo je na dodatno objašnjenje: u petak i subotu mnogi ostaju dulje na nogama i kasnije ustaju. Ako i u nedjelju kasnije odu na počinak, u ponedjeljak se svejedno moraju rano ustati i stoga trpe od manjka sna. Isti se fenomen događa potkraj ožujka, kad pomičemo kazaljke naprijed i "krademo" sat da bismo uskladili dnevnu satnicu s dnevnim svjetlom.
Oko 1,5 milijardi ljudi u svijetu izloženo je dvjema promjenama satnice svake godine, a švedski znanstvenici smatraju da se rezultati do kojih su došli vjerojatno mogu primijeniti i na druge krajeve svijeta.
Što se tiče moguće veze između srčanih udara i jet laga, brzog prelaska iz jedne u drugu vremensku zonu zbog avionskog putovanja, o tome ne postoje podaci. Ipak, intuicija govori da je putovanje u istočne vremenske zone, koje su ispred naše, analogno pomicanju kazaljki unaprijed, dok je prelazak u zapadne vremenske zone nalik vraćanju kazaljki.
Štetan rad u smjenama
I druge promjene ritma budnosti i spavanja imaju nepovoljan utjecaj na zdravlje krvožilnog sustava, kao što je pokazalo istraživanje provedeno u Japanu. Ljudi koji rade u različitim smjenama u većoj su opasnosti od umiranja od srčanih bolesti nego oni koji rade uvijek u istoj smjeni, pa makar ona bila noćna. Također, čimbenici rizika za srčane bolesti, kao što su visoki krvni tlak, pretilost i prekomjerna konzumacija alkohola i cigareta imaju nepovoljnije učinke na osobe koje rade u različitim smjenama.
Dr. Yoshihisa Fujino i suradnici sa Sveučilišta u Kitakjušuu proučili su 17.649 muškaraca u dobi od 40 do 69 godina u sklopu istraživanja o rizicima od raka. Blizu 84 posto ih je radilo samo dnevne smjene, pet posto samo noćne, a 11 posto ih je radilo naizmjenično u dnevnim i noćnim smjenama.
U razdoblju od 13 godina 1363 muškarca su umrla, a kod njih 86 uzrok je bila srčana bolest. Oni koji su radili u naizmjeničnim smjenama imali su 60 posto višu stopu obolijevanja srca i krvožilnog sustava i 2,32 puta su češće umirali od bolesti srca.
Kod ljudi koji su imali i druge čimbenike rizika za srčane bolesti, kao što je povišen krvni tlak, nerazmjer u riziku bio je još veći. Primjerice, radnici u naizmjeničnim smjenama s visokim tlakom imali su 3,4 puta višu stopu smrtnosti od bolesti srca nego dnevni radnici s visokim tlakom! Zanimljivo, noćni radnici nisu imali ništa veći rizik od umiranja od srčane bolesti i povezanih uzroka u usporedbi s onima koji rade samo danju.
Poznato je da rad u smjenama utječe na cirkadijalni ritam i na tjelesne funkcije kao što su krvni tlak, ritam otkucaja srca i lučenje hormona. Dr. Fujino vjeruje da se ljudski cirkadijalni ritam, koji regulira budnost i spavanje, teže prilagođava rotiranju smjena nego redovitom noćnom radu.
Slab san izaziva dijabetes?
Važnost dobrog i cjelovitog sna ne odražava se samo na krvožilno zdravlje, nego i na otpornost na dijabetes. Ekipa liječnika s Čikaškog sveučilišta testirala je osjetljivost na šećernu bolest kod ljudi kojima je u sklopu pokusa bio remećen duboki san. Nakon samo tri noći poremećenog sna, kod zdravih je dobrovoljaca došlo do otežane regulacije šećera u krvi. "Organizam im se ponašao kao da su se naglo udebljali između 8 i 14 kg", napisao je u izvještaju voditelj istraživanja dr. Esra F. Tasali.
U okviru pokusa, devetero dobrovoljaca provelo je po tri noći u laboratoriju, a kad god su upadali u dublji san, puštani su im zvukovi dovoljno jaki da im prekinu fazu sna, pritom ih ne budeći. Nakon pokusa, dobrovoljci su privremeno dobili simptome dijabetesa tipa 2: njihov je organizam postao manje prijemčiv na raspoloživi inzulin i nije lučio više inzulina da nadoknadi njegovu slabu iskorištenost.
Ovo istraživanje daje naslutiti da poboljšanje higijene spavanja može smanjiti rizik od obolijevanja od dijabetesa.
|
