Oftalmologija

Koliko je treptanje važno

Treptanje je najčešće nesvjesni zaštitni refleks kojeg izaziva podražaj površnih živaca u rožnici i spojnici oka

Svi mi svakodnevno trepnemo od tri do 15 tisuća puta, i o tome uglavnom uopće ne razmišljamo. No, zašto trepćemo i čemu služi treptanje? Kako izgleda proces treptanja i što ga ometa? I na kraju, što se događa kad treptanje nije odgovarajuće?

Zaštitna funkcija

Treptanje je fiziološka funkcija sa svrhom razmazivanja suznog filma po površini oka, a time i vlaženje rožnice, zatim uklanjanja mikročestica prašine koje padnu na oko, a to je i refleksna zaštita od stranog tijela koje se približava oku, zaštita od jarkog svjetla i tako dalje. Bez treptanja površina oka vrlo bi se brzo osušila, a vid posve zamutio.

Nesvjesna refleksna radnja - Treptanje je najčešće nesvjesni refleks koji se prenosi putem trigeminalnog živca. Izaziva ga podražaj površnih živaca u rožnici i spojnici oka (konjunktivi) zbog isušivanja, mehaničkog podražaja ili promjene topline površine oka. Treptaj nastaje i kao reakcija na jarko svjetlo.
Treptati možemo i (polu)svjesno, najčešće u sklopu mimike lica, kad spada u govor tijela i šalje određeni signal okolini.

Kompletan i djelomičan - O kompletnom treptaju govorimo kad se vjeđni rasporak u cijelosti zatvori, a o djelomičnom kad se vjeđe ne spoje pri treptaju. Većina treptaja je djelomična.
Treptaj traje oko 0,1 sekundu, pri čemu se najveći dio pokreta odnosi na mišić gornje vjeđe, a mnogo manje donje. Pokret nije samo vertikalan, nego je djelomice usmjeren i prema nosu, s ciljem tjeranja suza prema otvorima suznih kanalića koji se nalaze na unutarnjem rubu obiju vjeđa. Otvaranje oka traje oko 0,2 sekunde, pri čemu se pokreti ponavljaju u obrnutom smjeru.

Što utječe na učestalost treptanja

Povećani vidni zahtjevi - Prosječna osoba trepne od tri do 15 puta u minuti, što nam pokazuje koliko može varirati učestalost treptanja od osobe do osobe. Tako se od prosječnog treptanja 15 puta u minuti, ono može prorijediti na samo pet do osam puta u minuti prilikom rada na računalu ili tijekom vožnje, ili čak na samo jedan do tri treptaja prilikom obavljanja preciznih radnji (npr. operacija, mikroskopiranje i slično). Ako se osoba takvim radnjama bavi nekoliko sati, a danas je rad za računalom praktički svakodnevan, površina oka ne vlaži se suzama na odgovarajući način, pa dolazi do iritacije oka.
Zašto rjeđe trepćemo prilikom rada na računalu ili tijekom vožnje? Acosta i Wallace pokazali su da sušenje površine oka ventilatorom pri radu za računalom uopće nije utjecalo na učestalost treptanja. Osobe su i dalje treptale od 20 do 40 posto rjeđe nego inače. Na osnovi takvih istraživanja McMonnies je iznio hipotezu da rjeđe treptanje nije posljedica manjeg podražaja površine oka, i posljedično rjeđe potrebe za treptanjem, nego centralne kortikalne supresije - vizualno zahtjevni zadaci, potreba za preciznim praćenjem, primjerice zaslona računala ili operacije sprječavaju refleks treptanja, koji na djelić sekunde zamuti vid.

Određene bolesti - također mogu utjecati na rjeđe treptanje. Poremećaj inervacije površine oka, kao posljedica upale (herpes) ili operativnih zahvata (npr. LASIK- laserska korekcija dioptrije), utječe na smanjenje refleksa treptanja. To smanjuje indeks zaštite oka i dovodi do simptoma suhog oka. I druge neurološke bolesti mogu utjecati na smanjenje refleksa treptanja, no one su srećom relativno rijetke.

Utjecaj na vidnu oštrinu

Prilikom treptanja vjeđe razmazuju suzni film po površini oka, koji neposredno nakon ponovnog otvaranja oka još nije u potpunosti pravilan i gladak, nego takvim postaje tek nakon oko pet do sedam sekundi. Do tada vid nije idealan, a desetak sekundi od stvaranja idealno pravilnoga suznog filma on se isušuje i puca, pa vid opet postaje mutan. Stoga osobe s poremećajem suznog filma ("suho oko"), ovisno o treptanju, imaju bitno veće oscilacije vidne oštrine nego ostali. Vrlo često dolaze na pregled jer smatraju da im naočale nisu dobre. No, ako je vid u načelu dobar na početku čitanja, rada na računalu ili gledanja televizora, a potom se muti, riječ je o mutnom vidu zbog smanjene učestalosti treptanja, a ne loših naočala.

Abelson je u praksu uveo pojam indeks zaštite oka (Ocular Protection Index OPI). Formula za izračunavanje je OPI = (treptaj/min):(60/TBUT), što u praksi znači da osoba mora trepnuti prije nego što suzni film postane neodgovarajući na površini oka, a mjeri se testom pucanja suznog filma (TBUT). OPI veći od jedan smatra se urednim, a manji od jedan upućuje na neodgovarajuću zaštitu površine oka i isušivanje.