Možemo li naučiti što i kako osjećati
Najvažniji sastojci emocionalne inteligencije nisu znanja ni vještine, niti se mogu naučiti iz priručnika psihologije
Reći da je afektivni život važan za duševno blagostanje suvišno je, jer su ugodne emocije i visoko raspoloženje sami po sebi glavni sastojci sreće. Emocije su ključne za naše duševno blagostanje, za osjećaj sreće ili nesretnosti. Neki su ljudi sretniji od drugih, no sreća ne ovisi isključivo o vanjskim okolnostima. Opažajući taj fenomen, stručnjaci iz različitih područja pokušali su dokučiti što omogućuje nekome da se osjeća dobro u teškoj situaciji, primjerice bolesti ili nasilja, dok druga osoba trpi od depresije iako su joj životne okolnosti uredne.
Prema nekim psiholozima, dimenzija koja bi mogla objasniti razlike između duševnog blagostanja različitih ljudi jest emocionalna inteligencija (EI). Iako ne postoji općeprihvaćena ni stabilna definicija te navodne inteligencije, većina autora koji rabe taj pojam slaže se da je ona skup sposobnosti vezanih uz afektivnu sferu života.
Termin emocionalna inteligencija skovali su američki psiholozi John Mayer i Peter Salovey, spomenuvši taj izraz u nekolicini radova do 1990. U njima su predstavili tezu da je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i nadziranja emocija važna za dobru prilagodbu okolnostima. Pet godina poslije psiholog Dan Goleman izraz emocionalna inteligencija učinio je svjetski poznatim u svojoj istoimenoj knjizi.
Budućnost u kolačiću
Priča o emocionalnoj inteligenciji počinje šezdesetih godina prošloga stoljeća, dok termin još nije bio u uporabi. Goleman smatra da je prvi psihološki pokus, kojemu je cilj de facto bio utvrditi stupanj emocionalne inteligencije, izveden prije 40 godina na Stanfordskom sveučilištu u SAD-u. Tada je nad skupinom djece provedeno istraživanje na temu odgađanja ugode - aspekta psihe prema Golemanu važnom za kvocijent emocionalne inteligencije.
U sklopu istraživanja četverogodišnja su djeca jedno za drugim pozivana u sobu, gdje im je ugodan gospodin nudio kolačić. Svakom je djetetu dao na izbor da kolačić pojede odmah, ili da malo pričeka pa će za nagradu dobiti još jedan kolačić. Onda bi ispitivač izašao, a skrivena kamera snimala bi što dijete radi. Otprilike dvije trećine djece čekalo bi, više ili manje strpljivo, da se čovjek vrati i udvostruči im zadovoljstvo. Jedna trećina kolačić je pojela odmah.
Prema mišljenju istraživača, djeca koja su čekala još jedan kolačić imaju višu emocionalnu inteligenciju, a ona koja su slatkiš pojela odmah emocionalno su manje "bistra".
Goleman je zaključio da je mali pokus s kolačićima imao izvanrednu prognostičku vrijednost, jer se na temelju njega moglo predvidjeti kako će se testirana djeca razvijati u idućih 12 godina. Kad su ta djeca navršila 16 godina, opažene su razlike između onih koji su imali strpljenja čekati na kolač i onih koji su slasticu pojeli odmah. Oni strpljiviji razvili su se u samouvjerenije i sretnije adolescente, uspješnije u društvu, djelotvornije pod pritiskom, sklonije riskiranju i prihvaćanju izazova. Djeca iz druge grupe bila su stidljivija, napetija, zabrinutija, sumnjičavija i manje samouvjerena. Ukratko, prvi su postali snažnije osobe s većim izgledima za životne pobjede, a drugi su ostali mekušci i slabići.
Od čega se sastoji emocionalna inteligencija
Na primjeru s kolačićem Goleman je predstavio emocionalnu inteligenciju kao dimenziju ličnosti koja u velikoj mjeri određuje koliko će tko biti snažan i uspješan.
Goleman, ali i drugi autori, u posljednjih su 13 godina razradili taj pojam, raščlanivši ga na niz sastavnica, od kojih ćemo navesti glavne:
- prepoznavanje i imenovanje vlastitih emocionalnih stanja
- razumijevanje veze između emocija, misli i postupaka
- sposobnost pronalaženja motivacije za postizanje uspjeha
- prepoznavanje i razumijevanje tuđih emocija, motiva i postupaka
- sposobnost utjecanja na tuđe emocije i postupke
- osobna afirmacija - sposobnost izražavanja i promicanja vlastitih mišljenja, uvjerenja i osjećaja na uvjerljiv i konstruktivan način
- ostvarivanje i održavanje zadovoljavajućih međuljudskih odnosa
- tolerancija na stres - sposobnost podnošenja stresnih i nepovoljnih okolnosti bez živčanog sloma
- fleksibilnost i prilagodljivost promjenama okolnosti
- sposobnost donošenja odluka i djelovanja pod pritiskom
- sposobnost odolijevanja porivima ili kušnjama za prenagljenim djelovanjem
- kontroliranje vlastitih emocionalnih stanja, odnosno mijenjanje nepoželjnih (neugodnih, op. a.) emocija u prikladnije (ugodnije, op. a.)
- dobro raspoloženje - postizanje i održavanje duševnog blagostanja
- optimizam - sposobnost "gledanja na svijetlu stranu" i njegovanja "pozitivnog stava" u nepovoljnoj situaciji.
Stranica:
[1]
2
»
|
